Kada promatramo evoluciju čovjeka, tada je moguće uočiti da različiti aspekti ljudskog bića ne evoluiraju na isti način, niti istom brzinom. Naime, danas je moguće vrlo brzo intelektualno napredovati. Škole i sustavi obrazovanja omogućuju intelektualni razvoj koji ograničavaju samo individualne sposobnosti svakog pojedinca. Pored intelektualnog razvoja, u zadnje se vrijeme također pojavljuju i kvalitetni sustavi duhovnog razvoja koji ljudima omogućuju brz i neometan duhovni razvoj, odnosno razvoj svijesti. Međutim, koliko god napredni, sustavi intelektualnog i duhovnog razvoja ne dovode automatski i do emotivne zrelosti. Dugo je vremena vladalo mišljenje da intelektualno znanje automatski dovodi do emotivne zrelosti. Kasnije se ustanovilo da tome nije tako pa su mnogi znanstvenici i umjetnici svoj rad posvetili raskrinkavanju i demistificiranju intelektualaca, kao i društva utemeljenog na glorifikaciji razuma i intelekta. Ta je kritika s vremenom poprimila tolike razmjere da je izraz "intelektualac" danas gotovo postao sinonimom za krutost i beskrvnost, odnosno impotenciju i nesposobnost.

Kao i nekada s intelektualnim znanjem, danas mnogi ljudi misle da duhovno znanje automatski dovodi do emotivne zrelosti te da su osobe koje imaju određena duhovna iskustva utjelovljenje mudrosti i emotivne stabilnosti. Međutim, svjedoci smo naizgled neobjašnjivog iracionalnog ponašanja mnogih duhovnih vođa, učitelja i instruktora. Neki su opsjednuti novcem, drugi seksom, treći vlastitom veličinom, a neki svima trima stvarima odjednom. Neki imaju više problema od svojih klijenata, a mnogi pokazuju znakove izrazito djetinjastog ili nezrelog ponašanja koje djeluje razočaravajuće na ljude s kojima rade ili se privatno druže.

Na primjer, jedna osoba vodi duhovnu organizaciju utemeljenu na celibatu njenih članova te na financiranju dobrovoljnim prilozima, ali odjednom se oženi svojom mlađahnom sljedbenicom i od novca skupljenog dobrovoljnim prilozima članova sekte kupuje mondenu kuću u egzotičnom krajoliku. Vođa jedne duhovne organizacije i pisac duhovne literature odjednom počne glorificirati autoritativnog političkog vođu, zabranjuje svojim sljedbenicima prakticiranje i promoviranje duhovnih tehnika kojima nije dao osobni blagoslov, a u svojim se knjigama obrušava na svoje učitelje, umanjujući njihovu vrijednost i značaj, premda svoj rad u potpunosti temelji na njihovim otkrićima. Jedan je "veliki duhovni učitelj" iz Indije osobno posjedovao ni manje ni više nego devdesetitri (93) automobila marke Rolls Royce, koji spadaju u najskuplje i najluksuznije na svijetu, iako u njegovoj zemlji vlada strahovito siromaštvo i glad. Slične se stvari događaju i manje poznatim osobama duhovne orijentacije pa se stoga postavlja pitanje koji su izvori takvog ponašanja i da li je moguće nešto poduzeti kako bi se takvo ponašanje ispravilo.

Model kojim ću se poslužiti prilikom analize svake od faza emotivne i spiritualne zrelosti bit će model ljudske motivacije koji je kreirao američki psiholog Clare W. Graves. Naime, koliko god netko mislio da su njegovi ciljevi slobodno odabrani te da ne podliježu nikakvoj strukturi, ipak naši ciljevi odražavaju naše potrebe, a ljudsko biće svoje potrebe ispunjava određenim redoslijedom. Stoga je Graves tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća definirao prirodni redoslijed ljudskih potreba. Graves se nadovezao na rad Maslowa koji je utvrdio da svi ljudi imaju identične potrebe i da ih zadovoljavaju na predvidiv način, odnosno predvidivim redoslijedom. Pod utjecajem Maslowa Graves je započeo istraživanje ljudske motivacije i stvorio model koji je kasnije poslužio kao temelj sustavu zvanom "Spiralna dinamika"(1). Ovaj su sustav razvili Gravesovi studenti Don Beck i Chris Cowan, a njihov su pak sustav preuzeli i razvijali mnogi drugi istraživači ljudske svijesti, između ostalih i Martyn Carruthers i Janelle Doan(2). Model ljudske motivacije koji ću ovdje iznijeti kombinacija je navedenih izvora te mojih vlastitih zapažanja. Dakle, prema Gravesu i Spiralnoj dinamici ljudske potrebe, a s njima i ciljevi, evoluiraju na predvidiv način i mogu se hijerarhijski poredati ovako:  

    1. potreba za biološkim opstankom

    2. potreba za opstankom obitelji ili plemena

    3. potreba za manifestacijom osobne moći

    4. potreba za društvenom sigurnošću

    5. potreba za osobnim uspjehom

    6. potreba za uspjehom zajednice

    7. potreba za osobnim razvojem

    8. potreba za globalnim razvojem

    9. potreba za potpunim ispunjenjem
       

Ovu bismo hijerarhiju ciljeva mogli nazvati osobnom jer se tiče potreba kojima netko ispunjava i izražava vlastitu osobnost. Svaka osoba zadovoljava svoje potrebe navedenim redoslijedom i u skladu sa svojim potrebama oblikuje vlastiti svjetonazor. Na primjer, osoba koja je zasnovala obitelj i time ostvarila jednu od osnovnih ljudskih potreba, zamijenit će svoj dotadašnji primarni cilj (obitelj) nekim drugim ciljem (npr. materijalno blagostanje) i s njime će usuglasiti svoj sustav vrijednosti i svoja životna uvjerenja. Njene će se emotivne reakcije također mijenjati i sada će biti najosjetljivija na informacije koje dolaze s burze dionica, a manje će je privlačiti osobe suprotnog spola jer već ima skladnu vezu.

Iako je Gravesov model izrazito širok, napravit ćemo kratku analizu svakog od navedenih stupnjeva. Ovu ću analizu dopuniti hijerarhijom ljudskih emotivnih potreba jer je u samome korijenu ljudskog razvojnog procesa, pored biološkog, upravo njegov emocionalni razvoj, a ne toliko intelektualni ili duhovni. Čovjek je onoliko duhovno zreo koliko je emotivno zreo, a do sada je malo toga rečeno o stupnjevima emocionalne zrelosti. Naime, svi oblici ljudskih emotivnih potreba jesu različiti načini na koje čovjek izražava ljubav. Ljubav se može manifestirati kroz najrazličitije oblike ponašanja, ali i oni evoluiraju na predvidiv način, odnosno određenim redoslijedom.

 

  1. Potreba za biološkim opstankom

    Nije moguće raditi na ciljevima koji su višeg tipa ili koji su apstraktni ukoliko neke veoma konkretne potrebe nisu zadovoljene. Zato sve počinje od fizičkog opstanka pa se prva razina ljudskih potreba tiče biološke sigurnosti. U cilju ostvarenja ove potrebe osoba se koristi svojim temeljnim instinktima i navikama karakterističnima za vlastitu vrstu. Uzaludno je razmišljati o bilo kojem drugom cilju dok osoba nema sklonište, dovoljno hrane ili novca za preživljavanje. Osjećati se sigurnim, zaštićenim, samodovoljnim te ispunjenim tjelesnom ugodom koja je znak fizičke zaštićenosti prva je i osnovna ljudska potreba. Stoga se, dok ne zadovoljimo ovu potrebu, ne treba se baviti ničim drugim.

    Evo jednog primjera. Osobe koje su postale žrtvama rata - izbjeglice te ljudi s uništenim domovima i bez ikakvih materijalnih sredstava, svakako su i osobe pod snažnim psihičkim stresom, odnosno istraumirane osobe. Tijekom rata u Hrvatskoj, godine 1993, pojavila se u Zagrebu grupa američkih i njemačkih terapeuta koji su hrvatskoj vladi ponudili obuku stručnjaka na temu posttraumatskog stres sindroma kako bi oni kasnije radili s žrtvama rata i pružili im psihološku pomoć. Vlada je projekt prihvatila, seminari i tečajevi su održani te su obučeni stručnjaci počeli posjećivati izbjegličke kampove nudeći traumatiziranim osobama psihoterapijske intervencije. Međutim, pokazalo se da je čitav projekt bio neprimjeren potrebama izbjeglica. Oni su željeli hranu, adekvatno sklonište (stan) i novac. Nije ih niti najmanje interesirala psihoterapija. To je zato što potreba za psihološkom stabilnošću dolazi na red tek kad je čovjek fizički zbrinut. Stoga je bilo daleko bolje da je hrvatska vlada, zajedno s nevladinim organizacijama koje su na tom projektu s njome surađivale, utrošila materijalna sredstva na elementarno zbrinjavanje prognanika. Ono bi do osjećaja zaštićenosti i sigurnosti dovelo daleko prije od bilo kojeg oblika psihoterapije, koliko god ona učinkovita ili napredna bila.

    Emocionalna potreba koju bića na ovom stupnju imaju jest potreba za fizičkom manifestacijom ljubavi, za tjelesnom bliskošću - dodirom, zagrljajem, nježnošću te ispunjenjem kroz seksualne odnose. Da bi dijete steklo ovaj stupanj emotivne zrelosti treba ga maziti i nahraniti. Fizičko kažnjavanje ili zlostavljanje proizvodi velike probleme, ne samo zbog traumatskog iskustva, već i zbog neutažene gladi za fizičkom bliskošću i nježnošću koja kasnije može poprimiti najrazličitije oblike kompenzacije - riječ je uglavnom o ovisnostima najrazličitijih vrsta. Stoga svi oblici tjelesnih aktivnosti koji ispunjavaju osobu tjelesnom ugodom, od sporta do yoge, ukusne hrane ili dobre masaže, spadaju u ovu razinu ljudskih potreba. Tjelesni aspekt čovjekovog bića nije odvojen od emotivnog, mentalnog ili duhovnog - riječ je samo o specifičnoj manifestaciji ljubavi koja se ovdje, umjesto na apstraktan ili suptilan, izražava na vrlo konkretan način.

  2. Potreba za opstankom obitelji i/ili plemena

    Nakon što je osoba sebi osigurala biološki opstanak, njena se pozornost prebacuje na potrebe vlastite obitelji ili grupe kojoj pripada. Sada obiteljske vrijednosti dolaze u središte pozornosti, one preuzimaju prioritet i dobivaju značaj koji ponekad doseže i mitske dimenzije. Osoba ima potrebu za emocionalnom sigurnošću koju nastoji ostvariti tako što se čvrsto pridržava obiteljskih ili plemenskih običaja i rituala. Ona poštuje starije, odaje počast duhovnim bićima koja doživljava kao zaštitnike svoje obitelji i plemena. Ona se bori za očuvanje plemenskih običaja i u stanju je postati agresivna ukoliko se osjeti ugroženom od strane drugog plemena. Ona nema vlastito mišljenje, već svoj svjetonazor usklađuje s mišljenjem plemenskog ili obiteljskog poglavara te smatra da je za nju dobro ono što je dobro za njenu obitelj. Narodna izreka "bolje da propadne selo nego u selu običaj" ukazuje na ovakvu realnost i način razmišljanja.

    Ukoliko osoba ima obitelj, a potrebe njene obitelji nisu zadovoljene, takva osoba treba znati koji su joj prioriteti i njene bi odluke trebale odražavati njene prioritete. Stoga je briga za vlastitu obitelj, odnosno sređivanje odnosa s članovima obitelji cilj koji se ukazuje odmah nakon biološkog opstanka. Gledano s psihološke strane, velik dio traumatskih iskustava koje ljudi doživljavaju tiče se upravo nedostatka emocionalne podrške od članova vlastite obitelji. Sređivanje traumatskih iskustava koji su nastali kao posljedica nedostatka podrške u stvari predstavlja rad na ostvarenju potreba koje spadaju u drugu razinu. Tako je u pozadini druge razine ljudskih potreba upravo težnja prema emocionalnoj sigurnosti koja se ostvaruje dobivanjem podrške od članova obitelji. Djetetu treba dati podršku, njegovim ciljevima, idejama, ponašanju ili planovima. Treba podržati čak i one oblike ponašanja koji su naizgled negativni. Na primjer, ako ulovimo dijete da potajno puši treba mu jednostavno dati da puši. Ono redovito samo od sebe napušta devijantne oblike ponašanja ako ga roditelji i u njima podrže.

  3. Potreba za manifestacijom osobne moći

Nakon biološke i emocionalne sigurnosti slijedi potreba za samopoštovanjem koja se ostvaruje kroz procese samodokazivanja. Osoba ima potrebu osjećati se cijenjenom od strane drugih, ona želi biti ono što jest i kao takva želi biti prihvaćenom od okoline. Ona se želi izboriti za sebe i svoje ciljeve pa stoga napušta obiteljska ograničenja ili dominaciju plemena i plmenskih vrijednosti. Ona se nastoji sama brinuti za sebe, želi postati moćna, utjecajna, samostalna i poštovana. Odrastanje i prolazak kroz adolescentsku dob jesu psihološki procesi koji se nalaze u pozadini ove potrebe.

Svi ljudi imaju potrebu otvoreno izraziti sebe te dobiti potvrdu i priznanje od drugih. Osoba koja je u stanju nesputano izraziti sebe moći će kasnije na prirodan način prihvatiti i oblike ponašanja koje pred nju postavlja društvo, odnosno sudjelovanje u skladnom društvenom životu. Bez toga ona je ili poslušnik ili buntovnik. Naime, ukoliko osoba ne dobiva potvrdu svoje vrijednosti od okoline, ona se ili povlači u sebe, ili želi takvu potvrdu pridobiti nasilnim sredstvima. Obiteljski ili plemenski odnosi u kojima stariji kontinuirano omalovažavaju mlađe zbog njihove "gluposti, nesposobnosti ili neotesanosti" ne mogu voditi prema emotivnoj zrelosti i zdravlju.

Potvrda od strane bliskih osoba iz vlastite okoline izuzetno je bitno sredstvo emotivnog razvoja, ali je vjerojatno najviše zanemareno. Tendencija prema pretjeranoj skromnosti ili nastojanje da od djeteta ne nastane bahata ili egoistična osoba time što mu se uskraćuje potvrda dovodi kasnije upravo do bahatosti ili egoizma. U emotivnim vezama se ovakav nedostatak manifestira kroz suptilne igre kontrole i nadmoći koje od jedne veze učine bojno polje na kojem se partneri međusobno bore za prevlast. Iste oblike igara ovakva osoba kreira i na svim ostalim poljima života, unutar svakog životnog sustava u kojem se nađe. Takvim se oblicima ponašanja samo kompenzira nedostatak potvrde u fazi razvoja u kojoj je potvrda bila od posebne važnosti za osobu.

4.  Potreba za društvenom sigurnošću

S ostvarenim biološkim opstankom, emocionalnom sigurnošću te osobnom afirmacijom, osoba pomiče svoju pozornost prema široj društvenoj zajednici u kojoj živi. Njena je prva potreba da se u takvoj zajednici osjeća sigurnom i zaštićenom. Stoga ona ima potrebu za sudjelovanjem u izgradnji takvog društvenog sustava koji će pojedincu moći dati osjećaj sigurnosti. Sredstva koja se pri tom koriste jesu rad, disciplina, red, poslušnost, svijest o vlastitim dužnostima i odgovornostima, poštivanje društvene hijerarhije, autoriteta, zakona ili religijskih pravila. Izgradnja pravne države, ekonomska stabilnost i besprijekorno funkcioniranje državnog aparata jesu ciljevi kojima osoba teži.

Ista se stvar događa na osobnom nivou - osoba nastoji izgraditi vlastitu obitelj i pri tom polazi od tradicionalnih vrijednosti te unosi u vlastiti život red i disciplinu, dužnosti i odgovornosti kao vrijednosti na kojima će se temeljiti obiteljski odnosi. Ljudski život mora imati određenu strukturu koja odražava životne ciljeve. Potreba je čovjeka da takva struktura bude izgrađena na razumnim temeljima te da daje predvidive i očekivane rezultate u koje se čovjek može pouzdati. Svaka osoba koja ima vlastitu obitelj želi sigurnost za svoju obitelj. Odatle i potreba za doprinosom izgradnji društva koje je u stanju pojedincu pružiti elementarnu zaštitu, društva koje će biti utemeljeno na vladavini razuma, prava, sigurnosti banaka i političkog sustava.

Emocionalna potreba koja se javlja na ovoj razini jest emotivno ispunjenje kroz skladnu ljubavnu vezu. Osoba želi izraziti svoju ljubav konkretnoj osobi suprotnog spola, ona želi voljeti i biti voljena. Dok je u adolescentskoj fazi osoba težila samopotvrđivanju kroz emotivne veze i stoga ih nije shvaćala previše ozbiljno, ona sada traži partnera s kojim će ući u stabilnu vezu, temeljenu na zajedničkim potrebama i vrijednostima, zajedničkom pristanku na vezanost, na ravnopravnosti te na zajedničkoj težnji prema cjelovitosti. Takva veza postaje temeljem za kasniju izgradnju skladne obitelji.

       5. Potreba za osobnim uspjehom

Na temeljima pravne države ili obiteljske sigurnosti moguće je ostvariti osobne uspjehe. Stoga će slijedeća potreba osobe biti djelovanje u osobnom interesu, odnosno osobni prosperitet. Prethodnu motivacijsku razinu karakterizirala je odgoda nagrade jer je osoba žrtvovala vlastite potrebe kako bi doprinijela uspostavi društvenog reda. Zato se ona sada okreće preuzimanju rizika koji donosi privatno poduzetništvo. Ona planira strategiju i taktiku koja vodi uspjehu kako bi sebi omogućila osobni prosperitet. Ona koristi odgovarajuću tehnologiju, prirodne i ljudske resurse, management, kreira kanale distribucije vlastitih proizvoda i time nastoji postići osobni materijalni uspjeh, odnosno uzeti "svoj dio kolača".

Takva se osoba voli okružiti i raznim vrstama "igračaka" koje predstavljaju statusne simbole - skupom odjećom, autima, jahtom, luksuznim stanovima ili kućama. Ona sudjeluje u stvaranju kapitalističkog društva temeljenog na ideji progresa, slobodnog tržišta, razvoja tehnologije te konkurencije. U takvom društvu pojedinac ima neograničene šanse za uspjeh. Potreba je takve osobe da sebi i svojim bližnjima omogući ugodan i uspješan život čije domete određuje pojedinac sam, bez utjecaja ili ograničenja koje bi nametalo društvo.

Na ovoj se motivacijskoj razini također javlja potreba za kreativnim radom. Ponekad ona preuzima oblik neke konkretne kreativne aktivnosti, a ponekad se manifestira kroz potrebu za djecom, odnosno potomstvom. Osoba je do tada stvorila preduvjete za stvaranje vlastite obitelji i sada se javlja težnja da se emotivno ispuni kroz ljubav koju će pružiti vlastitoj djeci. Emocionalna potreba osobe na ovoj motivacijskoj razini jest požnjeti plodove vlastitog rada, a takvi plodovi mogu biti najrazličitijih vrsta - od materijalnih do emotivnih ili spiritualnih. Ona, naime, želi raditi, ali samo ako radom može i zaraditi. Dok je prethodnu motivacijsku razinu karakterizirala odgoda nagrade, sada osoba želi čim prije biti nagrađena za vlastiti rad. Ona također teži odgovarajućem društvenom statusu i osjeća se loše ukoliko ga ne ostvari. Potreba je ove osobe uživati u plodovima svoga rada, podijeliti svoje ispunjenje s bližnjima i steći društveni status koji joj odgovara. Na taj način ona stječe samopoštovanje i društveno priznanje. To joj omogućuje da se osjeća vrijednom, uspješnom i ostvarenom.

Peta je razina, prema mojem iskustvu, ključna i centralna razina koja zadovoljava sve kriterije osobne ispunjenosti i stabilnosti. Naime, materijalna sigurnost i skladna obitelj jesu jedan od pokazatelja duševnog zdravlja, a duševno je zdravlje temelj za kasniji duhovni razvoj. Emotivno zrelom osobom se tradicionalno smatra ona koja koja ima skladnu emotivnu vezu, obitelj, posao i dovoljan izvor prihoda koji joj dozvoljava da samostalno kreira vlastiti život i ne ovisi ni o kome. Ukoliko se ovakva osoba nastavi dalje razvijati, njen će je razvoj neminovno voditi prema duhovnim vodama. Dobro pripremljen teren za duhovni razvoj ogleda se kroz zadovoljene potrebe s pete razine.

      6. Potreba za kreiranjem humanog društva

Osoba koja je zadovoljila vlastite materijalne potrebe te potrebe svoje obitelji pronalazi nov životni smisao u kreiranju humanog društva. Prema mojem iskustvu, šesta je razina viša oktava četvrte. Stoga osoba želi sebe opet staviti u službu zajednici, ali sada tako što će raditi na eliminaciji destruktivnih društvenih procesa kao što su rat, glad, zagađenje ili siromaštvo. Ona se želi boriti protiv vjerskih, moralnih ili rasnih predrasuda te protiv društva koje karakterizira pohlepa i destruktivno iskorištavanje prirodnih resursa. Stoga ona nastoji doprinijeti takvoj globalnoj strategiji prema kojoj će svi ljudi imati jednaka prava i socijalnu zaštitu, a društvene konflikte nastoji rješavati politikom pregovora ili konsenzusa. Ona teži napuštanju hladnog racionalizma te kreiranju društva koje će se prema pojedincu odnositi s ljubavlju i suosjećanjem.

Emocionalna potreba osobe na ovome stupnju jest bezuvjetna ljubav, prema bliskim osobama te prema društvu u cjelini. Stoga je ona sklona davanju bez odnosa kupoprodaje. U praksi ova težnja veoma često preuzima oblik humanitarne aktivnosti. Osoba teži kreiranju harmonije u društvu i zato se kod nje javlja interes za spiritualno. Sada metafizika i osjećaji zamjenjuju hladni znanstveni racionalizam karakterističan za četvrtu razinu. Napušta se svijest o razlikama i zamjenjuje je svijest o jedinstvu u raznolikosti. Ideja prema kojoj "svega ima dovoljno", pogotovo ukoliko se ravnomjerno rasporedi, zamjenjuje bjesomučno bogaćenje i nepromišljeno iskorištavanje prirodnih resursa. Također se javlja ideja o održivom razvoju prema kojoj treba staviti određena ograničenja na korištenje prirodnih resursa te ulagati u otkrivanje nove tehnologije koja će transformirati industrijsku civilizaciju u takvu koja neće uništavati planetu.

      7. Potreba za osobnim razvojem

Idealizam prethodnog nivoa sada zamjenjuje svijest o vlastitoj nesavršenosti, odnosno osobnim nedostacima. Sedma je razina viša oktava treće pa osoba opet teži osobnoj afirmaciji, ali na znatno drugačiji način. Ona se okreće unapređenju vlastitog života time što će se pozabaviti unutrašnjom transformacijom te razvojem vlastitih potencijala. Kontinuirano učenje, stjecanje novih iskustava, pronalazak smisla vlastitog postojanja, istraživanje odnosa te stjecanje najrazličitijeg znanja karakteristično je za ovaj motivacijski stupanj. Sada se osoba otvara na nove informacije, razvija prilagodljivost, postaje fleksibilnijom, spontanijom i teži funkcionalnosti. Nju zanima znanje i kompetentnost te je sklona primanju informacija iz najrazličitijih izvora, a ne više samo od ljudi koji imaju status, moć ili autoritet. Osobu također zanima napredak, ali ne više motiviran ambicijom ili materijalnim posjedovanjem, već napredak u čijoj je pozadini svijest o neograničenosti i veličanstvenosti života.

Osoba na ovom stupnju razvoja doživljava život kao paradoks, kao kaleidoskop prirodnih hijerarhija, sustava i formi, no istovremeno je svjesna njihove promjenjivosti. Ona razvija vlastitu kreativnost i ima sposobnost sintetičkog mišljenja pomoću kojeg može integrirati razlike u smislenu cjelinu. Ova osoba po prvi puta postaje svjesna svoje dotadašnje identificiranosti s vlastitim potrebama te konačno stječe mogućnost odmaka od same sebe. Time ona razvija sposobnost samopromatranja. Ona je također u stanju prilagoditi se bilo kojem nižem nivou i djelovati kroz njega, a istovremeno ostati neovisna i neupletena. Takva osoba zahtijeva da svi životni sustavi budu otvoreni te da informacija bude dostupna svima kojima je potrebna.

Emotivna potreba ove osobe jest potpuna emocionalna neovisnost. Stoga ona zahtijeva neovisnost za sebe i podržava bliske osobe u njihovoj težnji prema neovisnošću. Tako se ljubav ovdje izražava kroz poštivanje vlastite i tuđe neovisnosti. "If You love somebody, set them free", refren je Stingove pjesme koja izražava ovakav oblik ljubavi. Napominjem da ispravno shvaćanje ljubavi izražene na ovaj način može uslijediti tek kad osoba zadovolji emotivne potrebe s prethodnih nivoa. U suprotnom, mnogi će ljudi ovaj tip ljubavi doživjeti emotivnu hladnoću. Međutim, nije tako. Ovdje je samo riječ stupnju svijesti prema kojem se svako ljudsko biće doživljava kao zasebna individua, s ciljem vlastitog postojanja koji smo otprije definirali kao "kreativno samoostvarenje". Stoga je okretanje vlastite pozornosti na sebe te na proces osobnog razvoja, praćeno napuštanjem ovisničkih odnosa, emotivna potreba koja se javlja na ovom stupnju razvoja. Riječ je o ljubavi koja se ponekad izražava kroz emotivnu bliskost, a ponekad kao udaljavanje, kao aktivna ljubav te kao ne-ljubav, odnosno ljubav u mirovanju.

      8. Potreba za globalnim razvojem

Nakon ostvarene emotivne neovisnosti te stupnja svijesti koji osobi omogućuje nesputan razvoj, ona teži staviti svoje sposobnosti u službu svijetu u kojem živi. Ona želi sudjelovati u velikim globalnim projektima čiji je cilj mijenjanje svijeta. Naime, takva je osoba svjesna da je planeta živi organizam, ona je svjesna jedinstva materije i energije, odnosno univerzalne jednosti. Ona je također svjesna da svi dijelovi koji tvore cjelinu svojom međusobnom povezanošću ne gube vlastitu neovisnost. Stoga ova osoba teži globalnom mišljenju, ona se osjeća građaninom svijeta i teži tihom djelovanju iz pozadine, nastojeći uspostaviti i održavati red koji se nalazi u pozadini naizgled kaotičnih zbivanja.

Ova je razina viša oktava druge razine na kojoj je temeljna potreba osobe bila očuvanje obitelji i plemenskih običaja kako bi se održalo vlastito pleme. Na osmoj razini osoba doživljava čitavu planetu kao globalno selo. Ona se osjeća kozmopolitom i zalaže se za očuvanje planete tako što poštuje prirodne planetarne zakonitosti i procese. Takva je osoba svjesna ugroženosti planete koju stvaraju kratkovidna rješenja za temeljne ljudske probleme. Stoga se ona ne obazire na trenutne političke ili društvene barijere i djeluje neovisno o sistemu. Ona također nastoji pronaći tip novi tip spiritualnosti, neovisan o religiji te onakav kakav će uistinu osloboditi čovjeka. Zato ova osoba djeluje neovisno, ponekad kao duhovni učitelj, ponekad kao voditelj organizacija usmjerenih stvaranju svjetskog mira. Ona je ponekad glava neke tajne organizacije, a ponekad upravlja materijalnim sredstvima koja se koriste za razvoj znanosti i umjetnosti, promociju demokracije ili razvoj slobodnog tržišta.

Emocionalna potreba ove osobe jest sloboda, odnosno nadvladavanje patnje. To znači da ova osoba doživljava emotivno ispunjenje u trenutku kada sebe ili druge oslobodi patnje. Njena je osobna potreba djelovati u takvom smjeru upravo zato što joj takvo djelovanje donosi najveće ispunjenje. Stoga su njene aktivnosti usmjerene u pravcu oslobađanja svijeta od ograničenja i problema. Ona podržava sve osobe koje su također usmjerene ovome cilju, ali nastoji djelovati neovisno te zadržava maksimum kreativne slobode.

      9. Potreba za potpunim ispunjenjem

Tvorci Spiralne dinamike spominju postojanje devete motivacijske razine, ali je do sada nisu obradili niti su (prema podacima koje trenutno posjedujem) o njoj išta napisali. Martyn Carruthers također navodi devetu razinu i govori o njoj kao o potrebi za potpunom ispunjenošću ljubavlju. Ja bih rekao da je ovdje riječ o osobi koja je pročišćena i prosvijetljena te nastoji sebe nesputano kreativno ostvariti na najdirektniji mogući način. Ona je svjesna da je korijen svih ljudskih problema u odvojenosti od vlastitog izvora. Stoga ona nastoji osloboditi sebe i druge tako što se koristi sustavima znanja, tehnologijom ili energijom pomoću koje povezuje ljude s njihovim izvorom. Zato je ona duhovni iscjelitelj, umjetnik, prorok ili pustinjak.

Koliko god ova motivacijska razina izgledala statično ili zaokruženo, osoba koja se na njoj nalazi još uvijek ima određenu vrstu emotivnih potreba. Tako je emocionalna potreba osobe na ovom stupnju razvoja ostvarenje potpune nevinosti. Ona teži nadilaženju svakog, pa i najsuptilnijeg osjećaja krivnje koji se nalazi u korijenu iluzije odvojenosti od Boga. Stoga ona teži što je moguće potpunijoj povezanosti sa svojom izvornom prirodom, odnosno nevinosti kao sredstvu koje joj omogućuje da sebe i druge čim dublje ispuni Bogom. Nju više ne zanimaju duhovne tehnike, psihologija, uzroci ljudskih problema, ostvarenje kroz obitelj, novac, stabilnu ekonomiju ili humano društvo. Ona je usmjerena na samu srž svih ljudskih problema, a to je odvojenost od Izvora ili Boga. S obzirom da je deveta razina viša oktava prve, ova osoba teži potpunom ispunjenju - fizičkom, kao i na prvoj razini, ali i duševnom te duhovnom. Ona teži povratku u stanje jedinstva s Bogom na najdirektniji mogući način, a to je povratak u stanje djeteta, odnosno u stanje potpune nevinosti.

Gravesov model i emotivni razvoj

Još ću jednom navesti kako izgledaju stupnjevi emotivnog razvoja kad ih promatramo u svjetlu navedenog modela. 

    1. Potreba za tjelesnom bliskošću i ugodom

    2. Potreba za emocionalnom podrškom

    3. Potreba za emocionalnom potvrdom

    4. Potreba za skladnom vezom

    5. Potreba za kreiranjem skladne obitelji

    6. Potreba za manifestacijom bezuvjetne ljubavi

    7. Potreba za emocionalnom neovisnošću

    8. Potreba za potpunom slobodom

    9. Potreba za potpunom nevinošću

Kada promotrimo karakteristike ljudskih potreba na navedenim razinama te napravimo analizu vlastitog života, nije teško zaključiti u kojem bi pravcu naše djelovanje trebalo ići, odnosno kakve bismo odluke trebali donijeti. Osoba sebe nastoji ostvariti kroz najvišu razinu koju intelektualno ili spoznajno dosiže, međutim činjenica je da nitko nije fiksiran na samo jednoj motivacijskoj razini i da se ljudi ostvaruju paralelno kroz više razina, uglavnom kroz najvišu te sve ili neke od nižih. To je pogotovo slučaj ukoliko osoba nije ostvarila stupanj emotivne zrelosti koji donosi određena razina. Naime, većina ljudi u stanju je intelektualno pojmiti i vrlo visoke motivacijske razine, stvarajući sebi uvjerenje da su u stanju živjeti u skladu s njima. To je zato što više razine djeluju atraktivnije nego niže i većina ljudi je prirodno privučena višim razinama.

Međutim, emotivni razvoj nije u stanju automatski pratiti intelektualni ili spiritualni zato što je za emotivni razvoj potrebno konkretno životno iskustvo, a to zahtijeva određeno vrijeme. Čovjek se može intelektualno i spiritualno razvijati kroz učenje i meditaciju, odvojen od svakodnevnog života, ali se na takav način jednostavno ne može razviti emotivno. Za emotivni razvoj potrebni su konkretni odnosi s drugim ljudima te iskustva koja se stječu kroz takve odnose. Stoga "duhovni učitelj" ili, bolje rečeno, instruktor koji sam nema ostvarenu emotivnu vezu ne može učiti druge ostvarenju skladne emotivne veze, osim ako nije Avatar. Sumnjiv je stupanj emotivne (a s time i duhovne) razvijenosti onih osoba koje izbjegavaju konkretne odnose s drugim ljudima. Takve osobe mogu imati određene vrste talenata ili spiritualne sposobnosti, ali, ako je riječ o duhovnim učiteljima, oni svojom emotivnom nezrelošću automatski nisu u stanju ostvariti i onaj aspekt svoje uloge koji od njih zahtijeva da svojim vlastitim životom pozitivno utječu na druge.

Ukoliko je osoba iskusila i iživjela samo neke aspekte određene razine, ali nije ostvarila stupanj emotivne zrelosti koji dotična razina donosi, ona tada mora potpuno iživjeti sve aspekte navedene razine kako bi ostvarila i adekvatan stupanj emotivne zrelosti. Treba znati da nije moguće zaobići niti jednu od spomenutih razvojnih faza. Ukoliko nas je životna dob, intelektualni ili spiritualni razvoj usmjerio prema potrebama višeg stupnja, a nismo do kraja iživjeli potrebe nižeg, mi ćemo kasnije jednostavno morati iživjeti potrebe nižeg stupnja. Naime, mnogi se odrasli ljudi ponekad ponašaju izrazito djetinjasto. To je zato što nisu postigli određen stupanj emocionalne zrelosti onda kada je za to bilo vrijeme. U tome je i uzrok takozvane "krize srednjih godina" u kojoj osobe oba spola "polude" i ponašaju se kao adolescenti, na opće čuđenje okoline. Ukoliko nismo iživjeli svoju seksualnost, stekli odgovarajući materijalni status ili dobili potvrdu od okoline, nastojat ćemo je dobiti kad tad. Stoga je prilikom odabira ciljeva ili donošenja odluka moguće iskoristiti navedeni model ljudske motivacije kako bismo imali neku vrstu orijentacijske mape pomoću koje ćemo vlastito djelovanje usmjeriti prema stvarnim, a ne umišljenim potrebama.

Da bi se netko emotivno razvijao na skladan i brz način, bez pretjeranog širenja i zaustavljanja na nekoj razvojnoj fazi (što ponekad može potrajati i cijeli život), ponajbolje je intelektualno i spiritualno čim prije ostvariti stupanj svijesti karakterističan za devetu razinu. Svijest o vlastitoj jednosti s Bogom djeluje iscjeljujuće i znatno ubrzava procese emotivnog razvoja, odnosno skraćuje faze emotivne kompenzacije. Stoga je dobro iskoristiti sustave osobnog razvoja koji su danas na raspolaganju i čim prije spoznati izvornu suštinu vlastitoga bića. To omogućuje brzo kretanje kroz razvojne procese, iako takvo kretanje zahtijeva i maksimum truda.

Konačna struktura Gravesovog modela

Clare Graves i tvorci Spiralne dinamike smatraju da se njihov motivacijski model vjerojatno proteže u beskonačnost. Moje je uvjerenje da tome nije tako i to sam potkrijepio svojim tvrdnjama iznesenim prilikom opisa svake od razvojnih faza. Naime, peta razina je zadnja razvojna razina u prvom nizu od pet temeljnih potreba i istovremeno prva u slijedećem nizu od pet viših potreba. Svaka slijedeća razina nakon pete bit će viša oktava prethodne, ali ako ih promatramo zrcalno. Stoga je šesta razina viša oktava četvrte, sedma je viša oktava treće, osma druge, a deveta prve. Devet razvojnih stupnjeva čine cjelinu koja nije zatvorena, ali izgleda kao zaokružen i stabilan sustav. Ukoliko uzmemo u obzir tvrdnje numerologa kako je broj 9 savršen, a broj 10 predstavlja samo neku vrstu prijelazne faze u kojoj određena tvorevina istovremeno postoji i nepostoji (što nalikuje na oblike egzistencije nakon smrti fizičkog tijela), tada ovakav model ima svoju logiku.

evolucija

Ovakvu strukturu Gravesovog modela smatram konačnom. Svaki razvojni proces kreće od samoprepoznavanja koje prolazi kroz niz faza, od parcijalne do potpune samospoznaje. Konačno samoprepoznavanje redovito ima oblik spoznaje sebe kao Božje manifestacije, odnosno svakog životnog procesa kao Božje manifestacije. Nakon takvog stupnja svijesti može započeti nov proces, ali svaki životni proces završava tamo gdje je i počeo - u njegovoj izvornoj božanskoj suštini. Premda je Gravesov model atraktivan suvremenim psiholozima i istraživačima ljudske svijesti jer on jest neka vrsta znanstvenog modela te posjeduje briljantnu jasnoću, daljnja istraživanja i nadopune ovog modela neminovno vode prema otkriću izvorne suštine čovjekovog bića kao spiritualne ili božanske jer u najviše stupnjeve ljudskih potreba spadaju upravo duhovne potrebe. Iz tog je razloga bitno unijeti u Gravesov model i spiritualne aspekte ljudskog bića jer bez njih takav model jednostavno ne može biti cjelovit. O spiritualnom aspektu ljudskog postojanja već postoji znanje koje se može pronaći u spiritualnim tradicijama. Svima je njima zajednička ideja o čovjekovoj izvornoj jednosti s Bogom, odnosno o procesima koji vode do takve spoznaje i njene realizacije u svakodnevnom životu. To su upravo procesi karakteristični za četiri više motivacijske razine - bezuvjetna ili nadosobna ljubav, procesi meditacije i unutarnjeg pročišćenja, procesi oslobađanja od patnje te procesi koji vode ostvarenju unutarnje nevinosti kroz oslobađanje od suptilnog osjećaja krivnje.

Stoga se na devetoj motivacijskoj razini, koja je dosadašnjim istraživačima bila uglavnom nepoznata, ostvaruje upravo proces povratka stanju izvorne jednosti s Bogom. Na šestoj, sedmoj i osmoj razini riječ je o procesima postupnog povezivanja i usklađivanja s višom sviješću, ali na devetoj se razvojni procesi preusmjeravaju direktno prema povratku u stanje potpune unutarnje nevinosti koja omogućuje stabilan kontakt sa svojom suštinom. Nakon ovakvog iskustva osoba može započeti nov razvojni proces, ali on će opet imati iste faze i na svoj će specifičan način voditi još jednom, do tada nepoznatom aspektu istog cilja.

 

(1) Don Edward Beck & Christopher C. Cowan: "Spiral Dynamics - mastering values, leadership and change", Blackwel Publishers Inc., 1996.

(2) Vidi članak Martyna Carruthersa i Janelle Doan: "Soulwork and Human evolution (Part I & II)".

 

© Tomislav Budak (siječanj 2001)