„...imao sam viziju o načinu koji nam može omogućiti da više nikada nemamo neprijatelje, ako ste zainteresirani za tako nešto. Riječ je o interesantnoj teoriji - sve što trebamo učiniti jedan je odlučan čin i oslobodit ćemo svijet od svih naših neprijatelja odjednom. Evo što ćemo učiniti. Znate li koliko novca trošimo na nuklearno naoružanje i obranu? Trilijune dolara. Umjesto toga mogli bismo potrošiti novac hraneći, oblačeći i educirajući siromašne, što bi se višestruko isplatilo - bez da isključimo ijedno ljudsko biće, niti jedno...tada bismo kao jedna rasa mogli zajednički istraživati svemir - unutarnji i vanjski - zauvijek." 

Bill Hicks, američki komičar i filozof



 

Bilo bi tipično članak ovakvog naslova započeti rečenicom - „nalazimo se na pragu novog doba", no to bi bilo suhoparno i izlizano, a i prilično netočno. Ne nalazimo se na pragu novog doba - novo doba je već stiglo. Već smo zaplovili jednom novom erom koja nas može odvesti do neslućenih dostignuća, ali većina ljudi to još ne prepoznaje. Oni čekaju dovoljno „konkretne" pokazatelje da bi tek tada sebe počeli prilagođavati novim vremenima. No, takvi su pokazatelji već vidljivi, premda ne bodu oči s naslovnica žurnala ili televizijskih ekrana. O njima će više riječi biti kasnije, ali ima nešto što je itekako vidljivo i doslovno bode oči sa svih strana. Riječ je o činjenici da se stari svijet raspada ili, bolje rečeno, nalazi u posljednjoj fazi raspadanja. To se prije svega vidi po globalnoj nekrofiliji koja se ogleda u čovjekovoj nesposobnosti da zaustavi ratove, odnosno zadivljujućoj sposobnosti da generira nove. Zbog vlastite nevoljnosti da živi konstruktivno i kreativno, čovjek je postao nekom vrstom globalnog virusa, bićem koje ugrožava ekološku ravnotežu, a količinom oružja koje posjeduje u stanju je uništiti planetu - ne jednom, nego više stotina puta. Takvo biće ne može opstati. Kad je o virusu riječ, priroda je jasna - treba ga iskorijeniti, odnosno transformirati u životni oblik sposoban za suradnju s ostalim vrstama te planetom na kojoj živi.

Globalnoj nekrofiliji uvelike doprinose mediji - novine, filmska i TV industrija - koji stvaraju psihološke preduvjete ratovima i kaosu koji vlada. TV program obiluje fizičkim uništenjem i emocionalnim nasiljem, promovira isključivo destruktivne oblike „ispunjenja", a jedan je od glavnih sadržaja smrt i način umiranja, odnosno kriminal, način kriminalne djelatnosti te vrste istraživanja kriminala - od detektivskog pa sve do forenzičarskog posla.  Ukoliko ovakvo stanje usporedimo s fazama raspadanja iz tibetanske doktrine o umiranju[1] (Phowa), tada je analogija očigledna. Umiranju prethodi kaos, raspad osjetila, oko tijela kruži „zadah smrti", osoba se osjeća uznemireno, a ponekad se i koprca te pruža otpor, nastojeći izbjeći neminovnom. Interes suvremenih ljudi za proces umiranja koji nije motiviran istinskom spiritualnošću, već bolesnom morbidnošću, ne može biti odraz ničega drugog do globalnog raspada. Stari se svijet raspada, koliko god mi šutjeli o tome. Svi njegovi mehanizmi već su prevladani i čeka se njegova skora smrt. Poželimo mu stoga da čim prije premine („blago u Gospodinu", ako je moguće), odnosno prijeđe na višu razinu egzistencije, takvu koja isključuje destruktivne modele - industrijsku civilizaciju, kruta goriva, totalitarne režime, glad, neimaštinu, robovanje ekonomskoj mašineriji, „neizlječive" bolesti ili ratove. Sada je na redu Novi Svijet - vrijeme je za karmičko i kozmičko izravnavanje kojim se stvaraju preduvjeti za punu manifestaciju naših kreativnih potencijala, za slobodu i obilje. A s obzirom da je takvo vrijeme na određen način već došlo, omogućimo mu da se u potpunosti izrazi i ostvari i na materijalnom planu. 

S novom erom sve će se promijeniti - u materijalnom, energetskom, psihološkom i spiritualnom smislu, kao što se uostalom već i promijenilo u zadnjih stotinu godina. Međutim, novi milenij mogao bi donijeti promjene puno većeg opsega. Riječ je o kvantnom skoku, o kompletnoj transformaciji koja će, pored novog stupnja svijesti, omogućiti i prijelaz na tehnologiju višeg tipa. Iako se stvarni kvantni skok uporno koči svim sredstvima od strane osoba iz „svjetske vlade u sjeni", nova vremena su tu i sva potrebna sredstva postoje. Oni, naime, ne mogu zakočiti jedan kozmički ciklus. Jednako kao što već postoje znanja koja čovjeku omogućuju emocionalno i duhovno sazrijevanje opsega kakav je još donedavno bio nezamisliv, tako već postoji nova tehnologija organizacije života na planeti i šire. No, takva je tehnologija za sada uglavnom skrivena i nedostupna očima javnosti. Naravno da vladari staroga svijeta ne žele ovakav prijelaz jer će za njih to značiti gubitak moći pa stoga koče razvoj i kriju najnovija otkrića. Novu tehnologiju koju posjeduju dobrim dijelom kradu od vanzemaljskih civilizacija koje već tisućama godina redovito posjećuju Zemlju. Naši vlastodršci ruše njihove letjelice i otimaju znanje, odnosno tehničke naprave koje tamo pronalaze. Prema tvrdnjama većine suvremenih autoriteta na polju ljudskog kontakta s vanzemaljskim civilizacijama, mnoga tehnička dostignuća koja već posjedujemo posljedica su takve otimačine, ali i trgovine.

Mnoge je stvari otkrio i sam čovjek, ali velike korporacije ne dozvoljavaju masovnu primjenu takvih znanja. A svjetska se elita u tajnosti itekako služi novim dostignućima kako bi vladala ostatkom svijeta. Oni posjeduju lijek protiv raka, cjepivo protiv karijesa, cjepivo protiv AIDS-a, tehnologiju kojom u nekoliko mjeseci mogu Saharu pretvoriti u plodnu oranicu, posjeduju antigravitacijsku letjelicu, kao i čitav spektar tajnog oružja kojim mogu uništavati svoje (političke) oponente tako da kod njih izazovu naizgled „prirodne bolesti" kojima „nema lijeka". Kada zračenjem na daljinu mogu izazvati terminalnu bolest[2] kao što je rak ili srčani udar, tada im svakako nije u interesu da podijele svoja medicinska otkrića s ostatkom populacije. No, bliži se kraj takvome obliku vlasti i zločinci će uskoro biti razotkriveni i kažnjeni. Novi svijet neće tolerirati stare modele vlasti, stare tehnologije ili ljudsku glupost. Sustav vrijednosti promijenit će se iz temelja i vladat će svjesne i etične osobe. A s obzirom da nas očekuje korjenita promjena, dobro je poznavati što je to što napuštamo, kakav svijet treba odbaciti kako bismo novome omogućili da zaživi.

 
KARAKTERISTIKE STAROG SVIJETA

Totalitarna vlast

Staro doba prije svega karakterizira društvena neravnopravnost, vlast manjine nad većinom, odnosno neki od oblika totalitarne vlasti. Takva vlast može biti vidljivog ili nevidljivog oblika, otkrivena ili skrivena, no još uvijek nigdje nije istinski demokratska. Ideal totalitarista je skriveni oblik totalitarne vlasti, takav kod kojeg ljudi vjeruju da su slobodni, a u stvari su pod kompletnom kontrolom vlastodržaca. Naime, kod otvorenog ili vidljivog oblika totalitarizma lako je uočiti sredstva represije - to je obično državni aparat, vojska, policija, tajna policija ili partijsko jednoumlje s „velikim vođom" na čelu. Tada nije teško uprijeti prstom i imenovati izvor tiranije, odnosno organizirati pobunu. Upravo je zato nevidljivi totalitarizam jedino trajno rješenje za tirane pa je stoga daleko važnije poznavati mehanizme prikrivene represije. Takvi su mehanizmi brojni, no svi služe kreiranju psihoenergetskog, vibracijskog kaveza popularno zvanog „Matrix", koji nastaje programiranjem kolektivnog nesvjesnog čitave zajednice. Neka od brojnih sredstava kojima se programira kolektivno nesvjesno jesu slijedeća: 

  • - društvene norme
  • - religijska vjerovanja
  • - dogme službene „znanosti"
  • - obrazovni sustav (indoktrinacija mladih)
  • - medijska propaganda
  • - subliminalne poruke
  • - okultna arhitektura
  • - rituali (sotonistički, ali i svi ostali koji omogućuju punjenje kolektivnog nesvjesnog niskim vibracijama).

Evo i kraćeg komentara svakog od navedenih sredstava. Društvene norme divno su sredstvo kontrole. S obzirom da je vladajuća „elita" u manjini, ona jednostavno nije u stanju fizički kontrolirati većinu. Elita se stoga služi metodama kontrole uma, ali najčešće ne onima koje spadaju u sofisticirani „hi-tech-mind-control", već sasvim jednostavnom tehnikom kreiranja društveno poželjnih i društveno nepoželjnih modela mišljenja i ponašanja. Znajući da mase reagiraju kao stado (krdo) i da im je najvažnije što drugi o njima misle, stvaranjem prihvatljivih i neprihvatljivih oblika mišljenja i ponašanja elita uči mase kako da kontroliraju - same sebe. Nema potrebe za strogim nadzorom - zna se što je podobno („politički korektno"), a što nepodobno ponašanje i ljudi će strahovati od odbacivanja, izrugivanja ili fizičkog uništenja od strane onih koji su „društvu dobro prilagođeni" (zanimljivo da je stupanj društvene prilagođenosti donedavno čak bio jedan od temeljnih kriterija duševnog zdravlja, što bi bilo u redu kada bi društvo bilo zdravo). U takvu svrhu koriste se i religijska vjerovanja, a također i dogme „službene znanosti", odnosno čitav obrazovni sustav koji se svodi na papagajsko memoriranje i ponavljanje („utvrđivanje gradiva") onoga što društvo prihvati kao „poznatu" i, što je još važnije, „poželjnu" realnost.

Medijske manipulacije ne treba posebno spominjati. Svjetska elita u svojim rukama drži sve velike korporacije pa tako i velike medijske kuće. Mediji moraju prezentirati realnost koja odgovara korporacijama, odnosno svjetskoj eliti. I to je to. Sve ostalo je nepoželjno ili „opasno" (za koga? - za njih, naravno, ne za nas). Mediji se služe svim sredstvima kako bi prodali poruku, pa tako i subverzivnom upotrebom okultnih simbola ubačenih u propagandne poruke, ponekad na vidljiv način, ali češće na skriven ili „subliminalan". Naime, ljudsko oko i nesvjesni um percipiraju sve što im je prezentirano, a ne samo ono što hvata svjesni um. Stoga se okultni simboli ubacuju upakirani u novo ruho, prikriveni ili naznačeni, kako bi svojom arhetipskom snagom utjecali na volju pojedinca i pokrenuli ga u željenom smjeru. Na primjer, simboli kao što su zvijezda, križ, piramida, orao, zmija ili sunce nalaze se na većini državnih zastava ili grbova aristokratskih obitelji. Elita zna da takvi simboli imaju svoju energetsku vrijednost, ali je za nas kreirala „znanost" koja takva vjerovanja smatra primitivnima, „praznovjerjem" ili odrazom neukosti. Zato je i sva arhitektura zapadnog svijeta prepuna okultnih simbola (ne samo zapadnog, ali nigdje drugdje nije toliko subverzivna). Oni također čitavo vrijeme u tajnosti prakticiraju okultne rituale kojima u energetsko polje planete Zemlje odašilju skrivene energetske poruke. Treba znati da onaj tko vlada arhetipovima kolektivnog nesvjesnog, vlada čovječanstvom. Zato je simbol od neizmjerne važnosti svjetskoj eliti, ali ostatak svijeta vjeruje da takvi simboli imaju isključivo estetski ili povijesni značaj.

Na ove se metode direktno nadopunjuju sredstva odvraćanja pozornosti od onoga što se stvarno zbiva. Neka su od njih svima poznata, a neka manje. Evo o kojim je sredstvima najčešće riječ:

  • - podijeli (zavadi) pa vladaj
  • - piramidalna struktura vlasti (stvaranje „resora" koji međusobno ne komuniciraju)
  • - problem - reakcija (konfuzija) - rješenje
  • - korak po korak
  • - kruha i igara.

Metoda podijeli pa vladaj poznata je još iz vremena starog Rima i uči se na satovima povijesti u osnovnoj školi. Stvaranje sukoba između dviju ili više strana da bi se istovremeno vladalo svima i danas je često korištena metoda vlasti, pogotovo kad je riječ o balkanskim državicama, o zemljama južne Amerike, Afrike ili dalekog istoka. Piramidalna struktura vlasti ima istu svrhu - stvoriti odijeljene sustave koji međusobno slabo ili uopće ne komuniciraju, a samo osobe na vrhu piramide imaju kompletnu sliku. Problem - reakcija (konfuzija) - rješenje jest metoda nešto manje poznata javnosti, ali vrlo dobro obavještajnim službama i to češće pod nazivom „false flag operations" ili „operacije lažne zastave". Naime, ukoliko se nešto želi postići na skriven način, tako da javnost ne primijeti o čemu je riječ, treba stvoriti potrebu za takvim ciljem ili rješenjem od strane naroda. Stoga, ukoliko jednoga dana želimo napasti Irak, mi ćemo mu dvadeset godina ranije prodati kemijsko oružje, a zatim optužiti Iračane za posjedovanje takvog oružja, kao i za posjedovanje dodatnog oružja za „masovno uništenje" čije postojanje čak ne moramo nikada niti dokazati. Ukoliko želimo napasti Vijetnam, sami ćemo napasti vlastiti brod u zaljevu Tonkin, a za napad optužiti vijetnamske trupe. Ukoliko želimo napasti Poljsku, obući ćemo nekolicinu vlastitih vojnika u poljske uniforme i napasti vlastite graničare. I tako dalje.

Postoje još bezobzirniji oblici ovog modela. Ukoliko želimo napasti sve arapske zemlje koje još nismo porobili, sami ćemo organizirati napad na ciljeve u vlastitoj zemlji i optužiti Arape. Napad na arapske zemlje tada je lako izvesti, uz punu podršku konfuzne javnosti, čija je reakcija naizgled opravdana, ali nije zasnovana na pravim činjenicama. Ista ta javnost ne zna da je cilj čitavo vrijeme i bio takav napad, samo ga je trebalo opravdati nečime što će nalikovati na „novi Pearl Harbour". Svoje ideje čak nećemo niti kriti u potpunosti - objavit ćemo ih u svome pamfletu godinu dana ranije, znajući da je puk neuk i da ne čita službene dokumente naše udruge. Metoda korak-po-korak nešto je suptilnija, a sastoji se od cjepkanja krupnog cilja na niz malih koraka. Svaki od takvih koraka prikazuje se kao neovisan cilj, koji nema nikakve veze sa slijedećim. Na primjer, ako nam je cilj stvoriti super-državu zvanu EU, osnovat ćemo prvo Europsko Vijeće, pa nizom malih koraka trgovinsku uniju (EEZ), a tek onda, nizom malih koraka, i političku. Ako nam je, po uzoru na EU, cilj stvoriti NAU (North American Union), prvo ćemo kreirati trgovinsku uniju (NAFTA) i napraviti autoput, u tajnosti štampati Amero i zatim, korak po korak do konačnog cilja. Javnost ćemo zavarati skretanjem pažnje na nogomet i pivo, afere glumaca i pjevača ili na čudesa filmske industrije i ostale oblike kruha i igara.

Industrijska civilizacija

Sredstvo koje u današnje doba omogućuje globalnu totalitarnu vlast i veže nas za stare modele mišljenja i življenja jest industrijska civilizacija. Na njenim temeljima počiva čitava ekonomska mašinerija i prateći ograničavajući mehanizmi kao što su:

  • - bankarski sustav,
  • - „vojno-medicinsko-farmaceutsko-prehrambeni kartel"[3],
  • - naftna industrija,
  • - nuklearna industrija,
  • - elektromagnetska industrija.



Industrijska civilizacija mogla je davno završiti. Spomenimo samo primjer Nikole Tesle, koji je pronašao način kako besplatno stvarati i slati električnu energiju, i odgovor njegovog financijera, njujorškog bankara J. P. Morgana - „a kako ću ja onda mjeriti potrošnju?". Iz ovakvog odgovora jasno je kako su razmišljali tadašnji bankari koji će uskoro (1913.) napraviti svojevrsni ekonomski puč u Americi, preuzimanjem federalnih rezervi u svoje ruke. Prema riječima Dr. Greer-a, čovječanstvo je još sredinom prošlog stoljeća bilo spremno za prelazak na tehnologiju višeg tipa. Vanzemaljske su civilizacije još od početka stoljeća nudile svjetskim vlastodršcima tehnologiju višeg tipa kojom je bilo moguće izbjeći destruktivne efekte industrijske civilizacije, ali je takva tehnologija odbijena, ili - bolje rečeno - primljena, ali zatajena od javnosti i otada korištena samo u privatne svrhe svjetske elite, odnosno za tajne manipulacije svjetske vlade u sjeni ostatkom populacije.

Stoga, iako svjetska vlada već posjeduje tehnologiju višeg tipa, čuva je za sebe jer je takva tehnologija jednostavna i utemeljena na slobodnim izvorima energije koje nije moguće monopolizirati i na taj način kontrolirati njene korisnike. S naftom je stvar drugačija, jednako kao i s električnom energijom proizvedenom u elektranama, distribuiranom putem žice i mjerenom brojilima. Odavno postoje automobili na vodu, čak i na pranu, orgon ili „energiju nulte točke", odavno postoji Brownov plin koji se dobiva iz vode, implozijom vodika i kisika i kojim je u sobnim uvjetima moguće taliti i najtvrđe metale, čak i tungsten koji se inače topi na 6000 Celzijusa. Brownov plin blagotvorno djeluje i na radijaciju - ukoliko njegovim plamenom prijeđemo preko nuklearnog radioaktivnog otpada, radioaktivnost će se izgubiti u roku od nekoliko minuta. O antigravitacijskoj letjelici već smo govorili - mnoge pojave na Zemljinom nebu koje često doživljavamo kao vanzemaljske letjelice nisu uopće vanzemaljske nego zemaljske. Postoji i kućni generator električne struje koji proizvodi pet puta više energije od one koju koristi za pogon. Sve je već tu, ali ne za svakoga.

Međutim, tehnologija novog tipa od suštinskog je značaja za čovječanstvo - industrijska civilizacija dehumanizirala je i robotizirala ljudsko biće, sve do stupnja groteske i karikature. Zamislite samo kako je jednome strojaru na nekome od Jadrolinijinih trajekata u jeku turističke sezone. Takvo zanimanje, iako časno i trenutno nužno, svakako ne omogućuje izražavanje čovjekove multidimenzionalnosti, već ga svodi na roba koji, radeći u krajnje nehumanim uvjetima, zarađuje za goli život. Stoga nam je više nego prijeko potrebna takva - nova, zdrava i prirodna - tehnologija koja će omogućiti čovjekovo oslobađanje. Od svjetskih vođa treba zahtijevati razotkrivanje, onako kako to čini Dr Greer i ostali - od istine o vanzemaljskoj prisutnosti pa sve do istine o novim tehnologijama koje se prikrivaju od ostatka svijeta. Čak i bez takve tehnologije, uz primjenu kriterija održivog razvoja i ekoloških principa, stvari bi funkcionirale neizmjerno bolje. Zamislimo onda kakve nam mogućnosti nudi tehnologija utemeljena na neograničenim izvorima energije. Stara tehnologija prevladana je, jednako kao i čitav ekonomski sustav koji počiva na takvoj tehnologiji. Takav sustav odraz je drugog zakona termodinamike koji govori da je dobivena energija uvijek manja od utrošene, odnosno da se pri transformaciji materije u energiju uvijek ostvaruje određen gubitak.

Istom se zakonitošću uspješno koristi i bankarski sustav, barem kad je o korisnicima tog sustava riječ, ali ne i o njegovim kreatorima. On (ipak) počiva na suptilnom obliku zelenaštva pa stoga banke nisu ništa drugo nego organizirano i legalizirano kamatarenje. Naime, ukoliko netko želi kredit od banke, on ga vraća uz određen postotak, a dok ga i ako ga ne vrati, banka posjeduje sve nekretnine, a ponekad i pokretnu imovinu osobe koja podiže kredit. Ovo je, u stvari, i puno gore od običnog uličnog zelenaštva jer banka niti ne posjeduje gotovinu koju posuđuje - prilikom davanja kredita bankar samo upiše određene brojke u kompjutor i posuđuje nepostojeći novac koji je korisnik kredita kasnije dužan stvoriti, uvećan za ne malu kamatu. Banka, dakle, nije institucija utemeljena na velikodušnosti, već isključivo na grabežljivosti te predstavlja jednu od okosnica ekonomske represije koju elita provodi nad ljudima. Osobe koje danas drže svjetsku banku, potomci obitelji Rothschild, već su nekoliko stotina godina siva eminencija koja stoji iza svjetskih ekonomskih i političkih zbivanja - riječ je o ljudima koji na beskrupulozan način manipuliraju svjetskim ratovima, koristeći se svojom materijalnom moći. Metoda kojom se služe jest financiranje obje (ili više od dvije) zaraćene strane. Konačni cilj ovakvog djelovanja je, naravno, globalni totalitarizam.

Ista je stvar s poreznim sustavom - vlade postaju sve veće, državni aparati sve kompleksniji, a porezne stope ništa manje nego prije, dapače, sve više. No, danas smo svjedoci buđenja svijesti o velikoj makinaciji s porezom na rad, barem u Americi. Filmski producent Aaron Russo objavio je svojevrsni rat IRS-u i sustavu federalnih rezervi kao privatnom kartelu u vlasti nekolicine ljudi. Njegov dokumentarac „America: Freedom To Fascism" razotkriva kako federalne rezerve niti su federalne, niti u njima ima bilo kakvih rezervi, dok istovremeno nigdje ne postoji zakon (ponavljam - jednostavno ne postoji) kojim je određeno da Amerikanci moraju plaćati porez na rad. Riječ je o jednoj od najvećih prijevara svih vremena, ali je neinformiranost s jedne strane i strah od represije s druge to što većinu Amerikanaca još uvijek navodi da plaćaju takav porez. Dakle, ovakva ekonomska mašinerija - nepravedna i ropska - održava se na životu isključivo sredstvima prinude. Ne samo da nema istinske demokracije - najnovija zbivanja s američkom, a time i svjetskom burzom, nedvosmisleno ukazuju na činjenicu da se Amerika sustavno uništava. Stewart Swerdlow još je početkom ovog milenija najavio da je jedan od posljednjih ciljeva svjetske elite uništenje SAD-a. U svojoj knjizi „Blue Blood - True Blood" on govori kako Amerika je postala isuviše moćna država, nastanjena samosvjesnom i arogantnom populacijom pa kao takva uopće ne odgovara kreatorima novog svjetskog poretka. Stoga je stvoren plan da se status SAD-a u najkraće vrijeme spusti na razinu zemalja drugog, pa čak i trećeg svijeta. Zato se ruši dolar, zato je stvorena recesija i zato se želi kreirati sjevernoamerička unija u kojoj će jedan Meksiko imati status identičan SAD-u, ali razina takvog statusa neće biti ona kakvu imaju današnje SAD, već ona kakvu ima današnji Meksiko.

Ništa bolje nije ni s farmaceutsko-medicinsko-prehrambenim kartelom - danas kada ljudi polako uviđaju da se njihova tijela konstantno truju lošom hranom, proizvodima za pranje i čišćenje prepunim opasnih kemikalija, kozmetikom punom otrova, lijekovima koji ne liječe nego truju, vakcinama koje se daju premaloj djeci s nerazvijenim imunološkim sustavom (22 „obavezne" vakcine do druge godine života!!!), ovaj se kartel također počeo služiti sredstvima prinude pa više nije moguće birati da li će vaše dijete biti cijepljeno ili ne - „obavezno je" ili nema upisa u vrtiće, škole i ostale mehanizme sistema. Službeni oblici liječenja još se uvijek svode isključivo na tretiranje tijela, ili bolje rečeno pojedinih dijelova tijela - organskog nosača Duše - premda je više nego očigledno da čovjek nije samo fizičko biće i njegovi problemi ne nastaju primarno na tjelesnoj razini. Stoga je i liječenje kojim se tretiraju isključivo biokemijski procesi u tijelu ograničenog karaktera. No, upravo je takva medicina potrebna svjetskim vlastodršcima - medicina koja samo zalječuje ili uopće ne liječi. S obzirom da je moto svjetske elite „vladavina ratovima, glađu, siromaštvom i bolestima", njima ne trebaju potpuno zdrave osobe, već boležljiva bića koja su sposobna raditi, ali ne i pucati od zdravlja, sreće i kreativne ostvarenosti.

Što je još gore, svjetska elita ima i davno izrađen plan depopulacije - jednom kada uspostave „Novi svjetski poredak" njihov će slijedeći korak biti smanjenje populacije za tri četvrtine. Dvije milijarde radne snage bit će sasvim dovoljno da par stotina tisuća osoba koje sebe smatraju „svjetskom elitom" uživa u vlastitoj važnosti. U takvu svrhu elita se služi svim sredstvima - od kreiranja svjetskih ratova pa sve do zaprašivanja kemikalijama ili namjernog kreiranja bolesti. Na žalost, tako je - umjesto da naše vlade doživljavamo kao benevolentne roditeljske (zaštitničke) sustave, one su sve samo ne to. Ukoliko trezveno proučimo povijest čovječanstva, tada je moguće uočiti da čovjek ima samo dva istinska neprijatelja - samoga sebe i - državu. Iako država ne mora biti takva kakva jest i nije izvorno zamišljena kao sustav izrabljivanja i istrebljivanja vlastitog pučanstva, ona se u praksi tako ponaša. Tendencija svih vlastodržaca u pisanoj povijesti oduvijek je bila totalitarna vlast. Svi probaju s otvorenim totalitarizmom pa ako ne ide, onda izmišljaju nešto drugo. Najnoviji oblik totalitarne vlasti danas se zove „demokracija". Stoga je i svaka današnja država totalitarna - bilo da je riječ o otvorenom ili prikrivenom obliku totalitarizma.

Država se, naime, u pisanoj povijesti uvijek ponašala kao neprijatelj naroda, a ne zaštitnik. Povremeni kraći periodi mira i kakvog takvog blagostanja ubrzo se zamjenjuju duljim periodima nestabilnosti, ratovanja ili otvorenog apsolutizma/totalitarizma. O tome kako se ponaša vlast na ovoj planeti zadnjih desetak tisuća godina sve je u svojim knjigama već rekao George Orwell. Većina njegovih zlokobnih vizija budućnosti već su ostvarene pa je stoga lako zaključiti u kojem smjeru ide daljnji „razvoj", ili bolje rečeno - zastoj. Namjera je današnjih vlastodržaca lukavija nego ikada - umjesto da se totalitarizam zaodijeva u ruho ovog ili onog „...izma", oni nastoje stvoriti takvo društvo u kojem će čovjek misliti da je slobodan, a u stvari biti rob. Takav oblik vlasti omogućuje vladaru neograničenu moć. Stoga danas otvoreni oblici vladavine postaju tajnima, vidljivi postaju nevidljivima, a suvremena znanost omogućuje kontrolu ljudskog uma (a time i ponašanja) na toliko suptilne načine da čovjek vjeruje da je slobodan, ali radi upravo ono što se od njega očekuje. Ili, kako bi rekao prosvijetljeni komičar Bill Hicks - „vi živite u slobodnoj zemlji, slobodni ste da radite ono što vam mi kažemo". Pod dimnom zavjesom „globalizma" stvara se svjetski totalitarizam centraliziranjem vlasti, ukidanjem nacionalnih moneta, granica i suvereniteta. Stvara se jedna globalna vojska, jedna svjetska banka, a svi osobni podaci o individui naći će se pohranjeni u mikročipu koji će svatko biti obavezan nositi u svojoj podlaktici.

Ideja čak i nije loša kada bi planetom vladale prosvijetljene osobe, a svijet bio ujedinjen na ideji jedinstva u raznolikosti, napretka, slobode i obilja. Ideja elektronskog novca (monetarnog sustava bez papirnate gotovine) bila bi krasna kada bi bankari bile moralne osobe čiji je cilj stvaranje obilja. Oni to na žalost nisu - oni su sve samo ne to. Stoga, iako bismo svi voljeli vjerovati suprotno, stvari na žalost nisu takve kakvima se prikazuju. Utopijski, idealistički aspekti Novog Svjetskog Poretka koji su nekada propagirali Julije Cezar ili Adolf Hitler[4] , a danas obitelj Bush ili Tony Blair, služe samo za mazanje očiju naivcima koji vjeruju u vladavinu dobra i ideju progresa. Prirodno je i ljudski vjerovati u ideju progresa te u vladavinu dobra, ali u tako nešto vjeruje samo narod, a ne i osobe na vlasti. Njihov je cilj vlast i samo vlast, svim sredstvima. Najnovije je takvo sredstvo društvo u kojem pojedinac misli da je slobodan, ali samo misli. Da bi mislio da je slobodan treba ga zavarati parolama, obećanjima i velikim idejama, a u stvari ograničiti kontrolom uma, danonoćnim radom za otplatu hipoteke, lošom prehranom utemeljenom na genetski modificiranoj, frankenštajnskoj hrani, i tako dalje. A buntovne treba zastrašiti vojnom silom ili ih eliminirati „slučajnim" trovanjima, bolestima ili nesrećama, odnosno povremenim metkom (Martin Luther King, Kennedy-jevi, Malcolm X, Gandhi, Lennon...), koji ostalim buntovnicima šalje nedvosmislenu poruku.

Nadalje, ideja elite također je stvoriti jednu svjetsku religiju jer su različite religije, kao, proizvele velika zla, većinu svjetskih sukoba i najokrutnije ratove u povijesti. Ovo jest činjenica, ali to ne znači da nam treba neka nova religija. Prvo i osnovno, jedna svjetska religija put je u duhovno jednoumlje. Jedinstvo se, naime, postiže poticanjem raznolikosti, a ne uniformiranjem. Jedinstvo u raznolikosti - da li je itko od religijskih ili političkih vođa čuo za to? Naime, na ovom je principu stvoren i sam svemir pa zašto ga onda mijenjati jednoumljem? Također, što će čovjeku uopće religija? Čovjeku treba istinsko duhovno znanje, a ne vjera i dogme. Znanje o tome da nema Boga van čovjeka, odnosno da je Bog neograničena svijest koja uključuje svaki pojavni oblik. Zanimljivo da je i Isus u biblijskim tekstovima sebe nazivao sinom Čovječjim, a ne sinom Božjim. Bog kao figura potreban je onima koji u njegovo ime žele sprovesti osobne ciljeve. „God, Fear and Money make the world go round" pjeva Me'shell N'degeocello i time precizno ukazuje što je pravo sveto trojstvo naših čuvara. Istinska duhovnost nešto je sasvim drugo od institucionalizirane - o takvoj duhovnosti više znade jedan australski domorodac nego čitavo svećenstvo prebogatog, kičastog i dekadentnog Vatikana.