U svijetu iscjeljivanja, odnosno sustava duhovnog razvoja, pojavila se nova paradigma. Ona i nije toliko nova jer izgleda da je bila poznata drevnim civilizacijama kao što su Sumer i Egipat, a navodno i Atlantida i Lemurija. Međutim, ova je paradigma danas „ponovo otkrivena“, ne samo od strane takozvane „alternativne medicine“, nego i od strane „službene znanosti“ te je postavila nove kriterije liječenju fizičkog tijela. Riječ je o utjecaju zvuka na ljudsko biće, na njegovo energetsko i fizičko tijelo. Doduše, i o utjecaju zvuka na energetsko tijelo (psihu) već ponešto znamo – muzika kao umjetnost snažno utječe na ljudsku percepciju, na čovjekova unutarnja stanja, a time posredno i na njegovo ponašanje. Zvuk organiziran u glazbeno djelo očigledno djeluje na čovjekovu svijest jer glazba ponekad može izazvati emocije koje do malo prije nisu postojale, odnosno transformirati emocije koje jesu do malo prije postojale. Muzika je tako u stanju emocionalno otvoriti čovjeka, ispuniti ga, omogućiti mu da se izrazi, iživi, odnosno da doživi unutarnja iskustva koja bi mu bez glazbe kao sredstva možda bila nedostupna. Suvremena je medicina otišla i korak dalje pa kroz takozvanu „muziko-terapiju“ otkriva i dodatne dimenzije glazbe – njen blagotvoran, čak iscjeljujući utjecaj na čovjeka, na njegovu psihu i tijelo. A najnovija otkrića o stanici, DNK i njenoj strukturi, odnosno svrsi, stavljaju zvuk u prvi plan kad je riječ o utjecaju na stanične procese - prvenstveno na DNK i karakter njenog funkcioniranja.

Prisutnost zvuka kao sredstva promjene unutarnjih stanja, liječenja ili kreiranja željene realnosti na određen je način, uglavnom indirektan, i do sada bila vidljiva u najrazličitijim oblicima ljudske djelatnosti. Na primjer, zanimljivo je da se većina svjetskih religija služi upravo zvukom u svrhu čovjekovog produhovljenja, ostvarenja kontakta s duhovnim svijetom, ali i u svrhu realizacije ciljeva korištenjem molitve, mantre ili ritualnih napjeva. Ovakve zvučne formule u nekim religijama jedini su postojeći oblici konkretne duhovne prakse, a u drugima spadaju u značajnije. Stoga korištenje zvuka uobličenog u riječ gotovo da predstavlja standard za kvalitetnu duhovnu praksu. Mnogi ljudi, bilo da je riječ o svjetovno orijentiranim osobama ili duhovnim praktičarima, skloni su molitvu ili mantru smatrati pukom formalnošću zaostalom iz arhaičnih religijskih obreda pa stoga, u današnje vrijeme, nadvladanim i suvišnim oblikom duhovnog rada, ali najnovija znanstvena dostignuća govore suprotno. Molitva se pokazala daleko najefikasnijim sredstvom liječenja. Prema istraživanjima obavljenim tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća u Americi na dvije grupe ispitanika koji su bolovali od terminalnih bolesti, osobe koje su prakticirale kreativnu vizualizaciju u kombinaciji s molitvom imale su 70% veći uspjeh u liječenju, odnosno iscjeljenju . Ovakav postotak nije zanemariv, dapače on je senzacionalan.

No, što je uopće molitva i kako, odnosno zašto, ona djeluje? Vjernici će reći da djeluje zbog Božje pomoći, odnosno pomoći duhovnoga bića kojem je molitva upućena. Ovo svakako može biti istina, ali u molitvi ima još nešto što većina vjernika obično ne zamjećuje. Riječ je o – riječi. Onoj o kojoj govori Biblija i koja „bijaše u početku“, kad je Bog stvarao svijet. Takva riječ zatim postade djelom. I hinduizam o stvaranju svijeta govori na sličan način – prema ovoj religiji svemir je stvoren riječju OM ili AUM, koja je kasnije postala i temeljnom hinduističkom mantrom. Iz ovoga se dade zaključiti da zvuk uobličen u riječ jest sredstvo stvaranja – materijalne ili bilo koje druge realnosti - pa je ovakav model prihvaćen kao sredstvo kreiranja željene realnosti i od strane sustava osobnog razvoja novijeg datuma. Metode kao što su Avatar ili Excalibur direktno se koriste riječju kao sredstvom kreiranja, a sustavi kao što je Silva metoda ili Autogeni trening indirektno jer upotrebljavaju afirmacije – verbalno oblikovane sugestije - kao sredstvo programiranja nesvjesnog uma. Postoji, naime, određena razlika između programiranja nesvjesnog uma i kreiranja željene realnosti – nesvjesni um programira se ponavljanjem u svrhu memoriranja određenog programa, a poželjna realnost kreira se intencijom, vizualizacijom i verbalnim izražavanjem.

Stoga svaka intencija, upotpunjena kreativnom vizualizacijom i izražena verbalno može biti sredstvom ostvarenja željenog cilja, odnosno kreiranja određene realnosti – primarno energetske, a zatim i materijalne. Upravo zato molitva djeluje – pored svoje duhovne dimenzije ona je upravo intencija uobličena u riječ. Čak i poznate katoličke molitve jesu daleko više intencije, odnosno naredbe, a ne molbe. „Oče naš koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja... Kruh naš svagdašnji daj nam danas i otpusti nam grijehe naše... Ne uvedi nas u napast nego nas izbavi od zla...“ – ovdje je riječ prije o naredbama ili verbalno izraženoj intenciji nego zamolbama ili moljakanju. A svaka namjera, uobličena verbalno, predstavlja svojevrsnu kreaciju koja ili ima ili nema dovoljno energije da se ostvari u materijalnoj realnosti. Ako ima, tada je zbivanje u materijalnoj realnosti direktna posljedica verbalno izražene intencije. Ako nema, treba je očistiti i ojačati – tehnologija kojom je moguće tako nešto postići može se naučiti na mojim tečajevima transformacije karmičkih obrazaca.

S jedne strane gledano, verbalno izražena intencija ponaša se kao svojevrsni magnet – ona stvara energetsko polje koje privlači sredstva i okolnosti pomoću kojih se naša intencija ostvaruje u materijalnoj realnosti. Riječ je o poznatom „zakonu atrakcije“ ili privlačenja, danas populariziranom (ali i poprilično banaliziranom) kroz razne „self help“ priručnike, odnosno filmove poput „The Secret“, u kojem se na bombastičan način govori o „najvećoj i najstrože čuvanoj tajni svih vremena“. Tajna glasi - čovjek sam stvara svoju realnost i primjenom jednog univerzalnog principa – zakona atrakcije – može ostvariti ono što se poželi. Međutim, pored zakona atrakcije postoje i neke druge zakonitosti koje bivaju aktivirane verbalno oblikovanom intencijom. S obzirom da znanost danas otkriva da je sva materija u stvari energija, a energiju stvara i oblikuje svijest, odnosno svjesno biće, tada čovjek kao svjesno biće (nadam se da ne očekujem previše!?!) može utjecati i na materiju. Uglavnom posredno, ali povijest bilježi postojanje ljudi koji su na materiju mogli utjecati i direktno. Tema ovog članka je zvuk i fizičko zdravlje, a na tom je polju, upotrebom zvučnih frekvencija uobličenim u riječi, moguće učiniti puno. Zvuk je, naime, u stanju transformirati materiju – anorgansku i organsku. Stoga je upotrebom zvučnih formula upotpunjenih odgovarajućom intencijom te oblikovanih verbalno moguće i direktno utjecati na materiju.

Dobar pokazatelj ovog efekta vidljiv je kroz rad poznatog japanskog znanstvenika Masaru Emoto-a koji nam otkriva da zvučne vibracije mogu djelovati na kristale u vodi, mijenjajući njihovu strukturu. Serijom izvanrednih fotografija Emoto dokazuje da zvuk djeluje na same temelje materijalnog svijeta – kod takozvane „nežive“, anorganske materije na njenu kristalnu strukturu. Emoto je, naime, vodi slao najrazličitije zvučne informacije, odnosno verbalne poruke. Struktura vodenih kristala dramatično bi se mijenjala ukoliko je poruka bila povezana s nekom od manifestacija ljubavi, odnosno s nekom od manifestacija mržnje ili destruktivnosti. U prvom slučaju kristali bi imali briljantnu geometrijsku strukturu i zračili svjetlost, a u drugom bi izgledali kao prljava, zagađena močvara. Za bilo koga tko bi vodu doživio na ovakva dva načina, ne bi bilo nikakve dileme koju bi od njih želio piti. Ono što je od značaja za temu ovoga članka jest da je utjecaj na vodu izvršen određenom vrstom zvučnih vibracija - verbalnim putem, odnosno raznim vrstama glazbe. Tako je zvuk bio primarno sredstvo eksperimenta koje je Emoto izveo s vodom i objavio u svojim popularnim knjigama .
 
voda_ljubav2  voda_zlo2.jpg
 Voda kojoj je izgovorena riječ „ljubav“.
 Voda kojoj je rečeno „zlo mi je od tebe“.
 voda_hvala2.jpg  voda_hitler2.jpg
  Voda kojoj je rečeno „hvala“.
 Voda kojoj je rečeno „Adolf Hitler“.

Međutim, utjecaj zvuka na materiju ne završava s anorganskom, već se na izuzetno zanimljiv način nastavlja i s organskom materijom. Sedamdeset posto ljudskog tijela čini voda, a ako zvuk djeluje na kristale u vodi, jednako će tako djelovati i na vodu u ljudskome tijelu. No, izgleda da zvuk ne djeluje samo na staničnu tekućinu – djeluje i na jezgru stanice u kojoj se nalaze kromosomi ispunjeni deoksiribonukleinskom kiselinom, popularno zvanom DNK. Ruski znanstvenici okupljeni oko dvojice moskovskih akademika – Pjotra Garjajeva, molekularnog biologa i biofizičara, i Vladimira Poponina, kvantnog fizičara, otkrivaju funkciju donedavno nepoznatih aspekata ljudske DNK koju je „službena“ znanost proglasila ni manje ni više nego – smećem. Njihova su otkrića revolucionarna, premda se čini da su bila poznata drevnim civilizacijama i starim alkemičarima. Naime, ne vjerujući da je priroda glupa te u namjeri da prouče koja je stvarna funkcija više od 90% takozvane „junk DNA“, proglašenom tako zato što ne sudjeluje u sintezi proteina, Garjajev i Poponin okupili su oko sebe tim genetičara, fizičara i lingvista te, između ostalog, otkrili slijedeće . DNK nije odgovorna samo za izgradnju fizičkog tijela, nego služi i za pohranjivanje informacija. Ona je biočip u našem tijelu, organski supervodič koji može raditi i na normalnoj tjelesnoj temperaturi (za razliku od umjetnih koji zahtijevaju izrazito niske temperature za rad). Svaki supervodič u stanju je pohranjivati svjetlost i informaciju. Informacije se pohranjuju direktno i indirektno, ovisno o stupnju svijesti te poznavanju tehnologije programiranja.


                       Kromosomi i DNK                                                       Dvostruka DNK zavojnica
kromosomi_dnk.jpg                           dnk_zavojnica.jpg

Ako je DNK biočip u našem tijelu, tada je tijelo organski kompjutor. Tko i kako programira ovakav kompjutor? Mi sami, ali i naša okolina. Naime, svako emocionalno stanje u kojem boravimo dovoljno dugo i koje ima odgovarajući intenzitet pohranjuje se u stanicu i pretvara u stanični program. Pohranjuju se također i vjerovanja – svjesna i nesvjesna. Kako životna uvjerenja, bilo svjesna ili nesvjesna, čine temelj ljudskome karakteru, odnosno samu strukturu čovjekove osobnosti, tako će ona nesvjesna, duboko ukorijenjena i još dublje potisnuta uvjerenja oblikovati čovjekovu temeljnu percepciju realnosti, odnosno svjetonazor. Međutim, utjecaj misli i emocija ovdje ne završava - nastavlja se i dalje te ima svoje efekte i na fizičko tijelo. Čovjekov nesvjesni um ponaša se upravo kao kompjutorski software te zahtijeva naredbe, odnosno programiranje. Ukoliko nije uposlen naredbama koje odašilje svjesni um, tada se nesvjesni um bavi bilo čime – prerađuje stare impresije, sortira iskustva, vrti „filmove“ prošlih događaja, odnosno reciklira razne sadržaje samo zato što je programiran da neprekidno radi. Nesvjesni um ponaša se kao software koji je (gotovo) nemoguće isključiti – takva aktivnost s jedne je strane izuzetno korisna jer nesvjesni um radi na našim ciljevima i onda kada svjesni um spava ili se bavi drugim stvarima. S druge strane, neprekidna aktivnost nesvjesnog uma može biti i opterećujuća, pogotovo ukoliko je ispunjen neugodnim sadržajima. Stoga je „iskopčati um“ cilj mnogih ljudi koje progone negativna duševna stanja, ali je kontrola uma također cilj i mnogih duhovnih škola. Biti u mogućnosti svjesno ukinuti mentalne procese, „zaustaviti unutarnji dijalog“, jedan je od vrhunskih ciljeva duhovnog treninga.

No, ono što većina ljudi ne zna jest da nesvjesni um ima i svoju materijalnu manifestaciju, odnosno „hardware“. Smješten je upravo u – fizičkom tijelu, odnosno stanicama tijela. Stoga sve što se događa u nesvjesnom umu, istovremeno se događa i u tijelu. Ljudi misle da negativni sadržaji uma koje potiskuju mogu nestati, ali nije tako – oni se pohranjuju u stanicama tijela, odnosno tjelesnim organima. Kineska tradicionalna medicina, ali i neki novi sustavi liječenja kao što je Psihokibernetika Esena (sustav koji je „inspirirao“ i poznatu newagericu Louise Hay i njenu čuvenu tablicu mentalnih i emocionalnih uzroka pojedinih zdravstvenih poremećaja), uočili su u koje se organe tipično pohranjuju koje emocije, odnosno negativna vjerovanja. Tako se, na primjer, u jetru pohranjuje ljutnja, u bubrege i mjehur strah ili stres, nervoza u želudac, tuga u pluća, iritacija u sinuse, strah od promjene u koljena, okrutnost u srce, krivnja u koštanu srž i tako dalje. Stoga je čovjekovo zdravstveno stanje odraz njegovih unutarnjih procesa, mentalnih i emocionalnih stanja pohranjenih u stanice tijela. Sve što cirkulira nesvjesnim umom utječe na čovjekovu realnost, na njegova unutarnja, subjektivna stanja, a odmah zatim i na njegovo fizičko tijelo. A prema zakonu atrakcije, slično privlači slično pa će sadržaji našeg uma automatski utjecati i na vanjski svijet i privlačiti odgovarajuće životne okolnosti.

U svojoj knjizi „The Biology Of Belief“  američki biolog i genetičar Bruce Lipton, Ph.D., također govori o utjecaju misli i emocija na stanične procese i tvrdi da stanica može egzistirati unutar dva temeljna stanja – kao otvoreni ili zatvoreni sustav. Stanica ispunjena ljubavlju ponašat će se kao otvoreni sustav i funkcionirati optimalno, odnosno razvijati se prema još savršenijem sustavu. Stanica ispunjena negativnim emocijama kao što su strah, tuga, ljutnja ili krivnja, ponašat će se kao zatvoreni sustav koji zamrzava sve svoje funkcije (kompjutorskim jezikom rečeno ulazi u tzv. „hibernation mode“), osim onih najnužnijih za preživljavanje. Razvoj osobe opterećene negativnim emocijama i mislima bit će, stoga, usporen ili čak ugrožen. Mnoga djeca odgajana bez ljubavi, odnosno zlostavljana, ne uspijevaju se razviti niti fizički, a niti emocionalno, odnosno psihički. Ovo, naravno, ne mora biti pravilo, ali jest vrlo česta pojava. S obzirom da su opterećena konstantnom ugroženošću, ona se uglavnom bore za opstanak, za goli život, a sve ostalo za njih spada u domenu luksuza. Ista je stvar i s odraslim osobama koje sebe, život ili osobe iz okoline doživljavaju kao ugrožavajuće – takve se osobe prije ili kasnije razbole jer stanica nije u stanju dugoročno se zaštititi od otrova koje kao zatvoreni sustav ne može izbaciti iz sebe. 

Tako stanica upija informacije iz naše podsvijesti te ih također odašilje u našu okolinu. No, pored informacija iz individualnog nesvjesnog, stanica upija i informacije iz takozvanog kolektivnog nesvjesnog, dakle sve ono što trenutno cirkulira eterom, pogotovo ako je riječ o frekvencijama bliskim titrajnoj razini stanice. Naime, ruski su znanstvenici otkrili još nekolicinu zanimljivih stvari – prema članku dvoje berlinskih fizičara, Grazyne Fosar i Franza Bludorfa - “DNK komunicira u svemiru“, svojim karakterističnim oblikom - dvostrukom isprepletenom zavojnicom - molekula DNK predstavlja idealnu elektromagnetsku antenu. A takva elektromagnetska energija koju prima DNK jednostavno se skladišti u stanici. Zanimljivi su i dodatni tehnički podaci o DNK kao oscilatorskoj anteni. Kada bismo je razvukli, tada bi ovakva antena bila dugačka otprilike dva metra i imala vlastitu frekvenciju od 150 megahertza. Ova se vrijednost nalazi upravo u frekvencijskom području radarske, telekomunikacijske i mikrovalne tehnike. Tako radio valovi, televizijski valovi, ali i valovi bežične telefonije mogu utjecati na ljudsku DNK i automatski pohranjivati informaciju u stanicu. Sada postaje puno jasnije zašto je televizija toliko važna svjetskim vlastodršcima i zašto emitira određeni program – ako stanica automatski upija elektromagnetsku energiju i informaciju koja odašilje televizija, tada je sve što iz televizora dolazi sredstvo indoktrinacije, odnosno programiranja svijesti. Kako je jedno od temeljnih sredstava kojima se svjetska elita služi u svrhu kontrole upravo zastrašivanje, tako nije niti čudno da je crna kronika postala glavni aspekt vijesti, a „crnokronične“ serije gotovo jedini TV program.

Ovime činjenica da je čovjek sam odgovoran za vlastiti život dobiva još jednom svoju praktičnu potvrdu. Čovjek sam kreira vlastitu realnost – primarno unutarnju, a zatim i vanjsku i sam je odgovoran za svoje zdravlje. Zato on sam može promijeniti svoje zdravstveno i svako drugo stanje. Svakako da postoje i brojni vanjski utjecaji i zagađivači koji mogu odlučujuće utjecati na naše zdravlje pa je stoga čovjek dužan obrazovati se i informirati o svijetu u kojem živi, ne samo služeći se korporativnim medijima ili vladinim obrazovnim institucijama, već i alternativnim medijima i izvorima znanja. Ljudsko biće danas je svedeno na broj, odnosno stroj za bjesomučnu proizvodnju čovjeku (i planeti) uglavnom nepotrebnih stvari. Stoga čovjek mora prepoznati situaciju u kojoj se nalazi i sam pronaći izlaz jer društvo mu to neće omogućiti. Upravo naprotiv, društvo će ga nastojati učiniti još većim robom. Stoga svako ljudsko biće posjeduje takozvanu „minimalnu šansu“ da se izvuče iz mreže iluzija poznate pod imenom Matrix, ali mora to učiniti samo i samo pronaći sredstva izlaza. Sredstva, naime, postoje, ali ona nisu na naslovnicama novina, o njima se ne govori na televiziji, o njima se čak niti ne uči na fakultetu. Također, sredstva su individualna pa je i to razlog zašto svatko tko se želi osloboditi mora sam pronaći i svoja sredstva oslobađanja.
Znanje o stanici, o DNK i njenom funkcioniranju jedno je od takvih sredstava. Riječ je o „zabranjenom znanju“ – oduvijek, ali vjerovali ili ne, i dan danas. Biblija govori o tome kako su „bogovi“ (ne Bog, nego bogovi) zabranili Adamu i Evi da jedu
 
time.jpg
Naslovnica broja objavljenog 17. rujna 2003.
 
s „drveta spoznaje dobra i zla“. No, što je to „drvo spoznaje“ i što bi ono moglo predstavljati? Evo mogućeg odgovora - zanimljivo kako je engleski magazin TIME, jedno od tipičnih sredstava korporacijske indoktrinacije, vizualno oblikovao naslovnicu broja posvećenog novim otkrićima na polju genetike. Naime, danas je jasno da sve što TIME objavljuje, a posebno ono što stavlja na omot, spada u propagandnu mašineriju. Što nam govori navedena slika? Znaju li urednici TIME-a nešto što običan čovjek ne zna? Da li je biblijsko „drvo spoznaje“, ono s kojeg je zabranjeno jesti, u stvari dvostruka DNK zavojnica, odnosno znanje o DNK? Da li bi takvo znanje omogućilo Adamu i Evi da im se, kao što kaže zmija, „otvore oči“ te da postanu „kao i oni“, kao „bogovi“? Svakako da bi – već i današnje znanje o DNK i njenom funkcioniranju stavlja čovjeka u pomalo božansku poziciju. Evo i zašto.

Pored već navedenih otkrića o tome da je DNK biočip u našem tijelu, odnosno antena za primanje i odašiljanje informacija, Garjajev i ekipa otkrili su i revolucionarne načine programiranja DNK. Umjesto da mijenjaju genetske programe invazivnim metodama objedinjenima pod frankenštajnskim nazivom „genetski inžinjering“, oni otkrivaju da genetski kodovi, posebno u onih 90 posto (prema nekima čak 97%) „nepotrebne“ DNK slijedi ista pravila kao i ljudski jezici. U već spomenutom članku David Icke o tome kaže slijedeće - „...do tog su otkrića došli tako što su usporedili pravila sintakse (način na koji se redaju riječi u izrazima i rečenicama), semantike (proučavanje značenja u jezičnim oblicima) i osnovna pravila gramatike. Otkrili su da baze naše DNK slijede gramatička pravila i da imaju svoja pravila slična jezičnima. To znači da se ljudski jezici nisu pojavili slučajno, nego su izraz naše urođene DNK... Garjajev i njegovi kolege istraživali su i vibracijsko ponašanje DNK. Otkrili su, ukratko, sljedeće - živi kromosomi funkcioniraju poput solitoničko-holografičkih računala, koja koriste urođeno lasersko zračenje DNK. (Solitoni su poseban tip svjetlosnog vala koji ne mijenja svoj oblik dok putuje.) To znači da su Rusi, na primjer, uspjeli modulirati određene frekvencijske uzorke na laserskoj zraci i iskoristiti je da utječe na frekvenciju DNK i tako na samu genetičku informaciju. (Taj proces je ono što obično nazivamo „evolucijom.) Kako su osnovne strukture baznih parova DNK i one jezika iste strukture, tako nema potrebe za dekodiranjem DNK. Čovjek se jednostavno posluži riječima i rečenicama ljudskog jezika!

Živa tvar DNK uvijek će reagirati na laserske zrake koje su modulirane jezikom pa čak i na radijske valove, ako se pritom koriste odgovarajuće frekvencije. Time se konačno i znanstveno objašnjava zašto afirmacije, autogeni trening, hipnoza i slično imaju tako snažan učinak na ljude i njihova tijela. Potpuno je normalno i prirodno da naša DNK reagira na jezik. (Ona je kompjutorski program koji se može preinačiti unosom podataka.) Dok su zapadni istraživači izrezivali pojedinačne gene iz nizova DNK pa ih onda ubacivali negdje drugdje, Rusi su entuzijastično radili na napravama kojima se može utjecati na stanični metabolizam putem primjereno moduliranih radio i svjetlosnih frekvencija da bi tako uspjeli popraviti genetske defekte. Garjajevljeva istraživačka grupa tom je metodom uspjela dokazati da se kromosomi oštećeni rendgenskim zrakama mogu popraviti. Čak su uspjeli uhvatiti i informacijske uzorke pojedine DNK i prenijeti ih na drugu DNK, reprogramirajući tako stanice prema drugom genomu. Tako su, na primjer, uspješno transformirali žablje embrije u salamanderske embrije jednostavnim prijenosom informacijskog uzorka DNK! Čitava je informacija prenijeta bez ikakvih popratnih posljedica ili nesklada do kojeg inače dolazi kad se pojedinačni geni iz DNK izrezuju i uvode negdje drugdje. Ovo predstavlja nevjerojatnu revoluciju koja bi mogla promijeniti svijet! A sve to jednostavnom primjenom vibracije i jezika umjesto zastarjele procedure izrezivanja gena! Taj eksperiment ukazuje na beskrajnu moć valne genetike koja na formiranje organizama očito ima više utjecaja nego biokemijski procesi baznih sekvenci (u stvari,  jedno je izraz drugoga).“

Što reći na ovo -  genetski kodovi zapisani su jezikom identičnim ljudskome, a može ih se mijenjati upotrebom verbalnih formula! Nema potrebe za izrezivanjem gena i ubacivanjem u tuđu DNK – korištenjem intencije i riječi moguće je reparirati ili čak transformirati genetski kod! Pa naravno da je prvo znanje koje je autoritativni, lažni Bog ljudima zabranio, tabuizirao ga i marginalizirao, upravo ovo znanje. Jer takvo znanje, možda kao niti jedno drugo, stavlja čovjeka u poziciju moći. Naravno, i u poziciju zloupotrebe takve moći – vjerojatno zato kršćani i smatraju da je moć bolje ne imati. Ja bih se ipak odlučio za moć, odnosno znanje, ali i za njegovu ispravnu upotrebu. Čovjek je izvorno stvoren da bude slobodno, moćno biće koje samo kreira vlastiti život prirodnim sredstvima koja su mu uglavnom na dohvat ruke. Čovjek je također stvoren da bude sretan i ispunjen, da uživa i da se raduje, a ne da pati. Ovi drugi, ograničavajući programi usađeni su kasnije, i izvana, ali i iznutra. Vanzemaljske rase koje su čovjeka genetski dorađivale kako bi ga pretvorile u roba proglasile su znanje o DNK i njenom funkcioniranju zabranjenim. Jer, kad bi imao takvo znanje, tada bi i čovjek bio – „kao i oni“! 

Jednako kao iz individualnog ili kolektivnog nesvjesnog, stanica može biti programirana i od strane takozvane „više svijesti“, nadsvijesti (Duše), ali i od strane univerzalne više svijesti ili sveopćeg Duha. Naime, prema ruskim znanstvenicima stanica je također sposobna i za takozvanu „hiperkomunikaciju“. Oni su uzorke DNK ozračili laserskim svjetlom i na ekranu dobili tipični valni obrazac. Nakon što su odstranili uzorak DNK, valni obrazac time nije nestao, već je ostao na ekranu. Takav efekt nazvali su „fantomskom DNK “ koja nastavlja postojati čak i bez materijalnog uzorka. Stoga pored komunikacije slične verbalnoj, koju karakterizira određen proces, izgleda da stanica može komunicirati i neverbalno, direktno i bez procesa, odnosno telepatski. Valni obrasci koje emitira pojedini DNK uzorak mogu biti „uhvaćeni“ i dekodirani od strane drugog DNK uzorka. Malo ranije spomenut direktan utjecaj zračenja koje u eter odašilju elektromagnetske naprave i time utječu na stanicu ovdje biva i znanstveno dokazan. Izgleda da stanica lako dekodira bilo koju vrstu poruke – „verbalnu“ ili neverbalnu, odnosno valnu. Ovime je moguće objasniti čitav niz pojava koje spadaju u  domenu parapsihologije – telepatiju, kanaliziranje poruka, vidovitost ili telekinezu.

Nadalje, Rusi otkrivaju da DNK može izazvati poremećaje uzorka u vakuumu te proizvoditi magnetizirane crvotočine koje predstavljaju mikroskopski ekvivalent takozvanih Einstein-Rosen mostova koji nastaju u blizini crnih rupa – ostataka izgorjelih zvijezda. Teorijska fizika crvotočine smatra hipotetičkim mostovima, odnosno tunelima koji premošćuju udaljene točke unutar jednog svemira ili spajaju dva potpuno različita svemira. To konkretno znači da je DNK u stanju premostiti razlike između svjetova ili raznih dimenzija postojanja (paralelnih svjetova) te komunicirati s bilo kojom točkom u vremenu i prostoru! Ukoliko je svijest osobe odgovarajuća, DNK može primati informacije, odnosno suptilna nevibrantna zračenja koja dolaze iz razina sveopćeg Duha, danas poznatima i pod nazivom „tamna materija-energija“. Ukratko, to znači da DNK može biti, kako je to izrazio Dr. Leonard Horowitz, antena za „razgovor s Bogom“, naravno ukoliko je želimo na taj način koristiti.

Paralelno s ruskim znanstvenicima i onima koji spadaju u domenu „službene“, korporacijskim novcem financirane znanosti, funkciju DNK proučavali su na razne načine – znanstvenim ispitivanjima, ali i intuitivno - i mnogi drugi istraživači, od kojih su neki znanstvenici i liječnici (Bruce Lipton, Leonard Horowitz, Joseph Puleo), a neki spadaju u domenu alternativnih istraživača. Neki od njih s vremenom su izgradili sustave osobnog razvoja utemeljene na znanstvenim otkrićima o funkciji DNK povezanim s intuitivnim uvidima ili „kanaliziranim porukama“ koji su se pokazali prilično učinkovitima. Jedan od poznatijih takvih sustava je Theta Healing američke iscjeliteljice Vianne Stibal, čije je informacije upotrijebio i Robert V. Gerard kreiravši vlastiti sustav pod imenom DNA Activation Techniques. Oba sustava koriste se idejom o postojanju takozvane „pra-stanice“, prve koja nastaje začećem, kao svojevrsnog komandnog centra unutar kojeg se vrše određene intervencije. Riječ je prvenstveno o aktivacijama stanične DNK takozvanim „virtualnim“ ili latentnim DNK nizovima, a pra-stanica zatim šalje nove informacije u sve ostale stanice tijela. Elemente ovih sustava ja sam unio u svoje tečajeve pod imenom Stanično reprogramiranje i Stanično potenciranje, namijenjene aktivaciji skrivenih potencijala ljudske DNK te čišćenju emocionalnih i mentalnih programa utisnutih u stanicu. Ovakav se tip rada u određenom trenutku nametnuo kao nužan dodatak sustavima iscjeljivanja tijela, odnosno sustavima karmičkog čišćenja. Naime, premda se stanični programi mogu rastvoriti ili promijeniti indirektno, temeljitim radom na uzrocima zdravstvenih problema, ponekad ovakav rad nije dovoljan ukoliko želimo postići odgovarajući efekt i na samo fizičko tijelo.

Tako moj sustav donosi i nekolicinu novina, na primjer čišćenje neusklađenih elemenata u stanici jer elementi – vatra, voda, zemlja, zrak i eter - čine gradivno tkivo organske materije, a reflektiraju se kroz misli i emocije, pozitivne ili negativne. Onečišćen ili neizbalansiran element stvara specifične negativne programe koji mogu teško opteretiti stanicu i njeno funkcioniranje te predstavljati direktan put u bolest. Tu je nadalje i rad na rastvaranju uzroka staničnih programa te inicijacijski proces zvan reprogramiranje začeća, koji svim osobama koje su začete kroz nepotpun ili loš odnos roditelja (seksualan, emotivan, mentalan ili duhovan) omogućuje optimalno začeće. Kako je prema Kineskoj tradicionalnoj medicini trenutak začeća najbitniji za kvalitetu zdravlja i ostvarenosti osobe, tako je mogućnost da se začeće reprogramira unikatna mogućnost koju donedavno nismo imali. Posljedice reprogramiranog začeća na ljudsko zdravlje i životnu energiju mogu biti enormne jer osoba sada ima na raspolaganju snažne unutarnje potencijale koji su joj do tada bili nedostupni. Otkriće ovakve mogućnosti za nekoga tko se profesionalno bavi uzročnom terapijom nije neobična stvar jer traumatsko iskustvo kao jedinstveni uzrok svih ljudskih problema te njegove posljedice – psihološke, duhovne i tjelesne – mogu nastati u bilo koje doba, od začeća pa nadalje. Stoga je otkriće da i začeće može biti na određen način traumatično predstavljalo samo stvar vremena jer ukoliko postoji nešto što se zove „pra-stanica“ koja nastaje u trenutku začeća, tada je lako uočiti da je ona nosioc i određenih suptilnih programa upisanih u trenutku začeća. Prema kineskoj tradicionalnoj medicini većina ljudske psihofizičke uvjetovanosti odnosi se na prenatalno razdoblje, a od toga oko 60% ovisi o kvaliteti začeća. Stoga se i začeće ponaša kao svojevrsni program, a kako je svaki program moguće mijenjati, tako je moguće promijeniti i ono primarno ograničavajuće programiranje koje se dogodilo tijekom začeća kao suptilnog međuodnosa triju osoba – dvije fizičke te Duše koja se u tom trenutku inkarnira.

© Tomislav Budak, svibanj 2007.