I am here
No longer just a vision birthed into this body
I accept my praise,
My blame,
My sorrow
I realize we are in truth we seek
God
  Perfect this very moment

So desire no more what you already possess
You are already free
Your divine nature is to Love
My soul identical to God
On a journey to return to my Creator
To a peace far beyond passion
State of blisss

 

Me'shell N'degeocello – „God Shiva[1]

 

Čovjek jest multidimenzionalno biće – to je činjenica i ovo nije članak koji bi se bavio bilo kakvim hipotezama ili raspredao o neprovjerenim mogućnostima. Koji je dokaz ovoj tvrdnji? Nema očiglednijeg i prirodnijeg dokaza od činjenice da što je čovjek više svjestan sebe kao multidimenzionalnog bića, to je više sretan, ispunjen i ostvaren. I obratno - što je manje svjestan sebe na ovakav način, to je manje sretan, ispunjen i ostvaren. Prvi i temeljni pokazatelj čovjekove multidimenzionalnosti počiva na duhovnom iskustvu mnogih ljudi koje ukazuje da čovjek nije samo fizičko biće, nego posjeduje i takozvano „psihoenergetsko tijelo“, koje je i samo sastavljeno od najrazličitijih aspekata. Čovjek je, naime, biće koje misli i osjeća, a ako odemo i korak dalje, tada možemo uočiti da njegove misli i emocije odražavaju nešto što možemo nazvati „sviješću“. Svjesno biće ima i svoj centar, a jedinstveni naziv za ovu čovjekovu dimenziju jest Jastvo ili Duša. Ona predstavlja skup svih unutarnjih ljudskih aspekata - i osobnih i nadosobnih karakteristika. No, niti tjelesni ili duševni aspekti nisu jedini čimbenici ljudske multidimenzionalnosti – tu je i Duh kao najmisteriozniji i najapstraktniji aspekt, ali ništa manje praktične vrijednosti i važnosti za konkretan život, odnosno čovjekovu ostvarenost.

Iz određenog razloga čovjek je izgubio svijest o sebi kao multidimenzionalnom biću i zbog toga postao žrtvom onih koji imaju takvu svijest, ali nemaju nikakvu etiku. Svjetski vlastodršci koriste ovakvu svijest da bi manipulirali i vladali ljudima koji temelje vlastito postojanje na kakvoj-takvoj etici i još uvijek vjeruju u ljubav, istinu, pravdu ili zdrav razum, odnosno poštuju zakon akcije i reakcije (ne čini drugima ono što ne želiš da bude učinjeno tebi). Razlog gubitka svijesti o sebi kao multidimenzionalnom biću više je nego jasan ukoliko uzmemo u obzir okolnosti pod kojima je ljudsko biće kreirano te svrhu njegovog nastanka. Stvoren genetskim inžinjeringom u svrhu služenja „Bogovima“ – tehnološki naprednijim vanzemaljskim došljacima koji su u određenom trenutku posjetili našu planetu, čovjek je kreiran da bi služio[2]. Kakvo treba biti biće koje služi? Pametno i svjesno? Samo do određene mjere – onoliko koliko zahtijeva tehnologija kojom je prisiljeno koristiti se. Sve je drugo vladarima nepoželjno – oni žele radnu snagu, a ne nekoga tko bi mogao zauzeti njihovo mjesto. Tako je od vremena svojeg nastanka čovjek kontrolirano biće. Danas stvari nisu puno drugačije, samo su sredstva kontrole postala suptilnija – od otvorenih prešla su u skrivena, od vidljivih u nevidljiva. Cilj je suvremenih tirana ostvariti takvo društvo u kojem će čovjek misliti da je slobodan, ali u stvari raditi upravo ono što mu vlast kaže. A uz veliku pomoć medija, velikih korporacija, vojne sile, uskoro i mikročipova i ostalog nevidljivog energetskog utjecaja, suvremeni vlastodršci svoje ciljeve uspješno ostvaruju.

No, ovdje postoji jedan velik problem koji od krivnje donekle rasterećuje tiranina, a uvelike opterećuje žrtvu. Naime, svijetom vlada manjina – prema nekim izvorima jedva deset posto čovječanstva, dok drugi tvrde da je postotak i puno manji – samo jedan (1) posto. Ako, dakle, svijetom na destruktivan način upravlja tolika manjina, onda izgleda da je izvor problema upravo porobljena većina koja tako nešto dozvoljava. „Nisu krivi generali, krivi smo mi što smo ih pustili“, pjeva Ðorđe Balašević i time vrlo precizno ukazuje na suštinu problema. Ljudi su stavljeni u poziciju ovaca, ali izgleda da su takvu poziciju toliko „zavoljeli“ da je većina pokušaja da se čovjeka oslobodi osuđena na propast. Istovremeno, porobiti ga postaje „piece of cake“. Dodatni razlozi ovakvome odustajanju od vlastite moći, tragičnom prepuštanju vlasti psihopatima koji ne prezaju ni od čega kako bi ostvarili svoje ciljeve, leži u čovjekovoj unutarnjoj rascijepljenosti, odnosno traumatiziranosti. Čime? Na primjer, globalnim katastrofama koje su se dogodile u ne tako dalekoj povijesti i ostale zapisane u kolektivnom nesvjesnom ljudskog roda. Možda je najpoznatiji izvor takve traumatiziranosti biblijski „potop“.

Naime, u kolektivnoj podsvijesti ljudskog roda još se uvijek nalaze brojni strahovi – od kazne, smrti, gladi, siromaštva ili bolesti. Svjetski vlastodršci svjesni su moći takvih strahova i služe se njima i danas – više je nego očigledno da se stvaranjem ozračja prijetnje od terorizma, ratova, kriminala, klimatskih promjena ili epidemija manipulira ljudskim strahovima u svrhu preuzimanja potpune kontrole nad ljudskim bićem. Mnogo je primjera ovakvog programiranja vidljivo u programima svjetskih televizijskih kuća, a jednog je precizno uočio povjesničar i okultist Michael Tsarion[3] – angloameričke televizijske postaje skovale su slogan „War On Terror“ kojim započinju svaku vijest u kojoj se spominje bilo što vezano uz navodne „terorističke“ napade i njihove posljedice. No, zanimljivo da slogan glasi „War On Terror“ (rat protiv straha), a ne „War On Terrorism“ (rat protiv terorizma). „Rat protiv terorizma“ je jedno, ali „rat protiv terora ili straha“ je nešto sasvim drugo. Kako čovjekovo nesvjesno ne procesira negacije niti veznike, dvije značajne riječi u ovome sloganu jesu „rat“ i „teror“, odnosno „strah“. I tako veći dio zemaljske kugle svakodnevno percipira te dvije zanimljive riječi – rat i strah – s kojim ciljem? S ciljem zastrašivanja, naravno. A zastrašena osoba prihvatit će bilo što kako bi se osjećala sigurnom – odustat će od pola mozga, prihvatit će mikročip, zaboravit će na sve bitne aspekte vlastitoga bića osim na fiziološki i pretvorit će se u „nasmijanog depresivca“ ili „sretnog konzumenta“ koji uglavnom glumi da je sve u najboljem redu. A ako baš i nije, sve će srediti razne industrije guranja glave u pijesak - farmaceutska industrija, duhanska industrija, alko-industrija, turistička industrija („egzotično putovanje...“), filmska industrija, glazbena industrija, industrija igračaka ili slatkiša. Ovakve nas industrije žele uvjeriti da je sve u najboljem redu, da je sve „hihi-haha“ i da nema problema. Međutim, ima i te kakvih problema – sve dok čovjek nije svjestan sebe kao multidimenzionalnog bića i ostvaren kao takvo biće, on ima velikih problema. Većina takvih problema tiče se čovjeka kao pojedinca i posljedica njegove nepotpunosti, međutim dobar dio ima svoj izvor i u vanjskom svijetu, takvom kakav danas jest.  

Ljudi, naime, ne razumiju da se veći dio svjetskih problema svjesno  kreira i da ne nastaje zbog neznanja ili nečije gluposti. Ne, upravo suprotno – moto je svjetskih moćnika „vladavina ratovima, glađu, bolestima i siromaštvom“. Ako stvari sagledamo na ovakav način, onda svjetsko ludilo postaje itekako smisleno – nije uopće riječ o tome da velike svjetske sile imaju velikih problema, na primjer u vanjskoj politici – ne, sve se odvija upravo po planu. Oni samo koriste medije, a zatim i sredstva blagog (pa odmah zatim grubog) pritiska da bi nam prodali priču, kreirali dimnu zavjesu i uvjerili nas da je njihov cilj „mir u svijetu“, „progres“ i slične stvari koje mi želimo i volimo čuti. Na žalost, nije tako – njihov je cilj vladavina ratovima, glađu, bolestima, siromaštvom, strahom od terorizma ili namjerno izazvanim elementarnim nepogodama. U takvom ozračju lako je izgubiti se, rascijepiti i odustati od sebe. Kontinuirano zastrašivanje, odnosno traumatiziranje ima za posljedicu aktivaciju obrambenih mehanizama, a tipičan obrambeni mehanizam koji nastaje kao sredstvo zaštite od potpunog psihičkog raspada jest stvaranje odjeljaka u svijesti koji ne komuniciraju jedni s drugima. Na taj je način u doba velikih svjetskih kataklizmi i došlo do raspada ljudske psihe i potpunog odjeljivanja Jastva ili Duše od svjesnog uma. Jastvo nije bilo u stanju zaštititi čovjeka od fizičke ugroženosti i omogućiti mu opstanak i čovjek ga se odrekao. No, to niti nije neposredna svrha Jastva jer ono nije nikakva izvanjska sila koja bi trebala štititi čovjeka bez njegovog uplitanja - Jastvo je čovjekov unutarnji centar, a ne veliki Otac ili Majka.  A ni do globalne kataklizme došlo slučajno – i ona je izazvana nuklearnim ratovima koji su u to doba vođeni na Zemlji[4]. Da ne biste mislili da ovako razmišljaju samo opskurni okultisti, isto je uvjerenje imao i kreator atomske bombe Robert Oppenheimer – na pitanje da li je njegova bomba prva ikada napravljena, Oppenheimer je odgovorio – „Da, u novijoj povijesti“. Oppenheimer je, naime, pažljivo studirao Mahabharatu u kojoj je pronašao opise ratova i eksplozija identične atomskoj.

Trauma redovito izaziva gašenje svijesti, rascjep i zaborav. Traumatsko iskustvo prema svojoj prirodi jest neuspjela inicijacija koja umjesto da čovjeku omogući skok na novu razinu svijesti, dovodi do pada na nižu razinu, do zatvaranja uma i odjeljivanja od svega što nema direktne veze sa fiziološkim opstankom. Kada svoj kompjutor upalite u takozvanom „safe mode-u“, znate kako izgleda slika na ekranu i kakve su njegove funkcije – slika je zrnasta i krnja, a funkcije svedene na minimum, možete otvoriti samo nekolicinu programa neophodnih za tehničko funkcioniranje kompjutora. U istom se stanju nalazi i tjelesno bolesna osoba, duševno bolesna osoba, osoba pod kontinuiranim stresom, u psihičkoj krizi ili u post-traumatskoj fazi. A to je upravo ono što svjetska vlada želi – ljude koji će biti orijentirani samo na materijalni aspekt postojanja, mučene egzistencijalnim strahovima i potpuno nezainteresirane za bilo što osim fizičkog opstanka i povremenih senzualnih užitaka kojima se ostvaruje lažni dojam „ispunjenosti“ ili „ostvarenosti“. Nema veze što radimo od jutra do mraka, što banke imaju hipoteke na našu imovinu, što gubimo slobode iz dana u dan, bar ćemo se dobro napiti za vikend. Još ćemo se bolje izludirati na skijanju, a najviše ćemo se napiti, najbolje najesti i najluđe se poseksati na moru. Nakon toga opet možemo ponizno služiti Velikom Bratu, do prve slijedeće prilike za bančenje.

Pobuna, naravno, ne dolazi u obzir jer nas ovakav sistem barem štiti od gladi, bolesti, siromaštva ili ratova. Molim? Sistem je upravo tako kreiran da proizvodi stalnu prijetnju, a ne da daje istinsku zaštitu. Istinski slobodan čovjek trebao bi raditi kad hoće, koliko hoće i što hoće. Imao bi pravo misliti i govoriti što god hoće. Za njega bi bilo prirodno biti zdrav, a ne stalno od nečega bolestan ili preosjetljiv. Hrane bi trebalo biti u izobilju. Ideja da jedna Afrika ne može samu sebe prehranjivati je ludost – kontinent prebogat prirodnim resursima postao je poligon za ispitivanje biološkog oružja i krađu prirodnih resursa - zato Afrika ne smije biti potpuno neovisna i slobodna i zato se stvara lažni mit o njenom siromaštvu. Jer, pravilo glasi - obilje = mogućnost izbora, a mogućnost izbora = sloboda, a upravo je to ono što je neprihvatljivo velikim korporacijama. Prisjetimo se samo koliki su pritisak vršili proizvođači preparata za olakšanje tegoba koje proizvodi čir na želucu na liječnike koji su otkrili da je simptomski uzrok čira bakterija i da se može uspješno tretirati antibioticima. Čovjek je u suvremenom društvu tretiran kao roba ili govedo koje treba hraniti dok proizvodi, ali kad se razboli i nije sposoban za proizvodnju, treba mu masno naplatiti „liječenje“ koje je pak takvog karaktera da je njegova prečesta posljedica smrt pacijenta. Dakle, ne samo da ga treba maksimalno iscijediti dok živi, treba mu debelo naplatiti i umiranje.

Globalne traume proizvode individualne, a individualne opet globalne. Kolektivna trauma utječe na pojedinca, a znamo da se žrtva redovito pretvara u tiranina. Takav će pojedinac-tiranin, u namjeri da kreira obitelj, opet proizvesti djecu-žrtve koja pak postaju potencijalnim tiranima vlastitoj djeci, odnosno izvršna snaga globalne tiranije, kotačić u totalitarnoj mašineriji. Traumatizirane obitelji ne mogu a da ne proizvedu traumatiziranu, rascijepljenu djecu, a takva djeca svoju i tako u nedogled. Takve obitelji postaju sluge globalnog totalitarizma i direktno doprinose njegovom kreiranju i opstanku. Traumatizirani pojedinac kontrolirat će svoje bližnje i biti veći terorist od Georgea Busha ili njegovog prijatelja Osame Bin Ladena. Cilj je svjetskih vlastodržaca oduvijek bio stvaranje takvog društva u kojem će pojedinci nadzirati jedni druge i biti međusobno najgori policajci. U hrvatsko-srpsko-bosanskom ratu vidjeli smo koja je moć propagande – dojučerašnji susjedi pucali su jedni po drugima ili se međusobno otkucavali „svojoj vojsci“ ili „vlasti“. Naravno da globalni tirani nemaju mogućnost fizičkog kontroliranja svih ljudi - zato su ih i naučili da kontroliraju jedni druge, prethodno ih zastrašivši terorizmom, glađu, ratovima, siromaštvom ili „elementarnim nepogodama“. 

Kako unutar takve civilizacije biti svjestan sebe kao multidimenzonalnog bića? Što učiniti da čovjek, jednom kada postane svjestan sebe, pokuša i kreativno ostvariti takvo biće? Ovakav problem ne može riješiti nitko drugi do čovjek sam. On se mora odlučno suprotstaviti vlastitoj inerciji i otkriti tko je on, a zatim se i izboriti za sebe. Tehnički gledano, otkriti tko mi jesmo nije više nikakav problem - u današnje doba ništa lakše, samo ako čovjek to želi. Dakle, evo konačno i dobrih vijesti. Iako je već i željeti spoznati sebe problem za većinu ljudi, ja opet naglašavam - tko želi, može. Sustavi osobnog razvoja kakve danas posjedujemo omogućuju motiviranoj osobi da se u relativno kratko vrijeme probije kroz naslage osobnih i kolektivnih iluzija, blokada i uvjetovanosti te ostvari visok stupanj svijesti, energetske protočnosti ili emocionalne zrelosti. Umjesto da se njegova naobrazba tiče isključivo apsorpcije informacija potrebnih za funkcioniranje unutar nekog sustava proizvodnje i time bude ograničena takvim sustavom, znanje o čovjeku kakvo danas posjedujemo jest enormno i omogućuje mu da nadraste dosadašnju ropsku poziciju. Umjesto da funkcionira samo kao kotačić nekog dehumaniziranog sustava, ovakvo znanje stvara temelj za realizaciju čovjekovih potencijala, odnosno kreativno samoostvarenje.  

No, da vidimo što to konkretno znači biti multidimenzionalno biće. Prvo i osnovno, takvo je biće svjesno da nije samo fizičko, nego i energetsko biće. Očigledan pokazatelj ove činjenice jest postojanje misli i emocija koje struje čovjekom i vrše silan utjecaj na njega. Misli i emocije imaju svoju energiju i ta nas energija može voditi do unutarnjeg ispunjenja, sreće i zadovoljstva, ali i do teške patnje. Iako nas farmaceutska industrija uvjerava da smo samo roboti i da svi naši poremećaji – i tjelesni i psihički – imaju korijen u kemijskom disbalansu, to jednostavno nije istina. Potiskivanje neugodnih emocija direktan je put u bolest – to je ono što proizvodi kemijski disbalans u tijelu. Emocije su sredstvo komunikacije naše podsvijesti i nadsvijesti sa svjesnim umom i zato ih je nemoguće u potpunosti potisnuti – takvo će potiskivanje u konačnici stvoriti bolest. Nasuprot tome, komunikacija s emocijama, njihovo priznavanje, prihvaćanje i integracija dovodi do otkrivanja poruke koju prenose. Ukoliko smo još k tome u stanju prepoznati lekciju skrivenu iza emocionalnog ili zdravstvenog problema, vratit ćemo se najkraćim putem u zdravo stanje. Neće nam biti potrebna nikakva tableta koja bolest potiskuje još dublje u tijelo, koja ima brojne negativne nuspojave i koja privremeno liječi samo i isključivo simptome problema, a ne i njegove uzroke. Bolest je stoga posljedica odbijanja da se suočimo s problemom koji treba riješiti, nevoljnosti da naučimo određenu lekcija i prođemo kroz inicijacijski proces na koji nas navodi. U trenutku kad je lekcija naučena, emocionalno-mentalna konstrukcija problema rastvorena te ostvarena promjena životnog stila, tada nema nikakvog razloga da bolest potraje. Ukoliko je, dakle, čovjek i energetsko biće - čak primarno, a ne sekundarno - tada je njegovo tjelesno stanje direktna posljedica energetskog. To nadalje znači da je čovjek sam odgovoran za svoje tjelesno i duševno zdravlje – njegov kreator i sam svoj liječnik.

Što reći na ovo? No, ne samo da je čovjek kreator svojeg zdravstvenog stanja – on je kreator i vlastite „sudbine“. Kako je prema starim Grcima „čovjekov karakter njegova sudbina“, a na karakter je moguće utjecati vlastitom voljom i mijenjati ga, tako je moguće promijeniti i vlastitu sudbinu.  Multidimenzionalno biće svjesno je da njegova unutarnja stanja kreiraju vanjske okolnosti, a ne obratno. Zbivanja u vanjskom svijetu, prvenstveno njegovi odnosi s drugim ljudima, direktan su odraz njegovih unutarnjih stanja. Ono što nosimo u sebi, a nismo toga svjesni, manifestira se u našem svakodnevnom životu kao nešto što običavamo zvati „životne okolnosti“. Stoga multidimenzionalno biće znade da se vanjske okolnosti mijenjaju prvenstveno promjenom unutarnjih stanja, a tek zatim izvanjskim promjenama, ukoliko za time uopće ima potrebe. Znam osobu koja je pobjegla od lošeg odnosa s vlastitim ocem u Ameriku. Dotični se momak tamo ubrzo oženio, a tek nakon svadbe imao priliku upoznati roditelje svoje supruge. Na njegovo zaprepaštenje, otac mladenke izgledao je i ponašao se identično kao i njegov. S obzirom da su uzroci čovjekovih problema u njemu samome i da ih uvijek nosi sa sobom, gdje god ode, tako je nemoguće pobjeći od sebe. U tamnoj vreći koje svi nosimo na vlastitim leđima nalazi se naša sudbina i prati nas u stopu – živjeli mi u Europi, Americi ili na Siriusu.  

Nadalje, multidimenzionalno biće zna tko je ono. Takvo je biće svjesno sebe, svojeg izvornog identiteta i svrhe svojeg postojanja. Kada ono znade vlastitu svrhu, tada je nemoguće nagovoriti ga da trči u Irak i tamo pod parolom „rata protiv terorizma“ terorizira lokalno stanovništvo, a sve u korist profita „vojno-zdravstveno-farmaceutsko-petrokemijskom kartelu“[5]. Ukoliko želi rat, neka Boy George Bush sam ode u Irak i tamo puca po lokalnom stanovništvu. No, sumnjam da bi se to ikada dogodilo, jer dotični momak nije u stanju voziti bicikl a da ne padne s njega. Važnost svijesti o vlastitom izvornom identitetu jest enormna – pitanje „tko sam ja“ i istinska svijest o odgovoru (ne samo intelektualno znanje, već iskustvo čitavim svojim bićem) čini suštinu velikih svjetskih filozofskih i duhovnih škola. Ako su stari Grci na ulazu u svoje hramove isklesali poruku – „čovječe, spoznaj samoga sebe“, tada je očigledan značaj takve spoznaje za grčku civilizaciju. A osoba koja zna tko je i što je, istovremeno znade i što želi. Znati što želimo, odnosno imati ciljeve i raditi na njihovom ostvarenju predstavlja prvi kriterij duševnog zdravlja. Osoba koja ne zna što želi, što je njena životna zadaća i koja je svrha njenog postojanja, izgubljena je osoba, otuđena od sebe i svijeta te podložna tuđem utjecaju, odnosno manipulaciji. Takvoj je osobi potreban autoritativan politički vođa da joj odredi životno usmjerenje, religijski vođa da joj interpretira Boga, liječnik da joj povrati zdravlje, šef da joj postavi ciljeve. Stoga bi moto današnjeg čovjeka po mojem mišljenju trebao biti – „čovječe, spoznaj sebe, a zatim se izbori za sebe“. Jer, vanjski svijet trenutno nije organiziran tako da podupre našu neovisnost i samoostvarenje, već prije da iscrpi našu životnu energiju kroz svoje manipulativne, kafkijanske i orvelovske sustave.    

Kad je riječ o njemu kao jedinci, multidimenzionalno biće svjesno svojeg identiteta ima rijetku mogućnost, a to je ponovno ujedinjenje do tada razdvojenih temeljnih dijelova njegove psihe – svjesnog uma, podsvjesnog uma i nadsvjesnog uma, odnosno takozvane „više svijesti“. Raspad čovjekove psihe na ovakva tri dijela, odnosno njihova nepovezanost i stroga odvojenost dovela je do mogućnosti da zaživi jedno orvelijansko, totalitarno društvo u kojem je čovjek rob, a vlast ga konstantno plaši terorizmom, glađu, neimaštinom ili bolestima. U zombi-civilizaciji u kojoj je ljudska pozornost vezana televizijskim programom, sportom, hipnotičkom „glazbom“ koju „sviraju“ uglavnom netalentirani nesposobnjakovići zvani „DJ-i“ ili dnevnom politikom koju sprovode ljudi pokretani najnižim strastima i impulsima, poželjno je biti što manje svjestan[6], odnosno rascijepiti svoju psihu na tri strogo odijeljena dijela. Tada mogućnost da takvi dijelovi funkcioniraju harmonično i povezano izgleda nedostižnom, a ovakvu ideju podržava i medicinski establišment. Ne može čovjek sam ostvariti kontakt s vlastitom podsviješću i u njoj pronaći uzroke svojih problema – njemu treba netko drugi da mu protumači što se s njime zbiva, odnosno treba mu droga da mu anestezira uznemiren um. A nadsvijest establišment smatra nepostojećim dijelom psihe. Kontakt s unutarnjim sveznanjem, intuiciju, kreativnost, mir ili ljubav establišment nameće isključivo kroz politički korektne modele odnosa s instrumentima establišmenta, ali ne i kao stanja koja postoje sama po sebi, kao esencijalni dio ljudskog bića.

Naime, opći je stav da čovjek može biti sretan jedino ako svu svoju životnu energiju stavi u službu velikoj korporaciji, odnosno konzumira njene proizvode. Siguran je ako ratuje protiv svojih susjeda, za ciljeve debelih pijanaca i pervertita koji sjede u foteljama vladinih institucija, daleko od prve linije fronte. Zdrav je ako koristi proizvode farmaceutske industrije. Duhovno je zaštićen ako vjeruje u ono što mu propisuje religija, a znanje može steći samo na „univerzitetima“, „obrazovnim institucijama“ establišmenta koje određuju što jest istina, informacija, činjenica, a što nije. Čovjek sam ne može ništa, on je bespomoćno biće koje oblikuje društvo, odnosno njegova obitelj koja je već dobrano indoktrinirana društvenim normama. Nije istina. Premda znanje koje dolazi izvana i koje nam mogu predati drugi ljudi ima svoju ulogu u našim životima, u jednakoj je mjeri važno i unutarnje znanje do kojeg je moguće doći okretanjem svijesti prema unutra, meditacijom, odnosno direktnim kontaktom sa svojim Istinskim Bićem (Dušom), a zatim i Sveopćim Duhom. Unutarnje znanje verificira informacije koje dolaze izvana, omogućuje donošenje definitivnog suda, ispravnih odluka i u konačnici čini temelj osobnim ciljevima. Naglašavam, informacije koje dolaze izvana važne su, ali ne smijemo zanemariti unutarnje znanje. Svak znade sam što je za njega najbolje. Ako i ne zna odmah, uz trud uložen da sazna, znat će. Povezivanje tri odvojena aspekta svijesti – svjesnog uma, podsvjesnog uma i nadsvijesti – direktan je put prema donošenju ispravnih odluka na prvu loptu, postavljanju ispravnih ciljeva odmah (a ne nakon bezbrojnih promašaja), odnosno kreiranju skladnih odnosa s vlastitom okolinom. 

Tako je jedno multidimenzionalno biće svjesno i osobne ekologije. Ono zna da je povezano sa svim životnim oblicima te da, u konačnici, nije moguće odvojiti vlastitu svijest od svijesti bića ili predmeta koji nas okružuju. Univerzalnu svijest karakterizira duboka spoznaja o povezanosti, odnosno jedinstvu svih pojavnih oblika. Biti u jedinstvu sa samim sobom, drugim ljudima, prirodom ili Sveopćim Duhom znači živjeti harmonično. Većina duhovnih škola govori o prosvjetljenju kao iskustvu Jednosti, u kome se gube razlike između objekta percepcije (onoga što se percipira) i subjekta percepcije (onoga tko percipira). Takvo iskustvo automatski dovodi do svijesti o činjenici da sve što činimo drugima, činimo sebi; da sve što činimo sebi činimo i drugima i da je nemoguće živjeti izolirano od vlastite okoline. Naravno, posljedice naših djela, kao i unutarnjih stanja, najjače i najbrže osjetit će nama bliske osobe, a zatim i svi ostali ljudi s kojima dolazimo u kontakt, ali će one utjecati i na polje kolektivne svijesti, odnosno na zemljine energetske meridijane koji upijaju energetske informacije od bića koja je nastanjuju. Stoga je multidimenzionalno biće svjesno svojeg utjecaja na okolinu, ali i utjecaja okoline na sebe. U tom smislu postaje evidentno da dio naših osobnih problema ima svoj korijen u programima zapisanim u kolektivnoj svijesti ljudskog roda, koja pak direktno utječe na Zemljine meridijane, odnosno na Zemljino energetsko polje. Ukoliko takvo polje u sebi nosi uglavnom ograničavajuće utjecaje, tada govorimo o takozvanoj „matrici“ i suptilnim uvjetovanostima koje nastaju prilikom nesvjesnog povezivanja s takvim poljem.

No, možda je najbitnija implikacija svjesnosti o osobnoj ekologiji mogućnost da se kreiraju skladni i ispunjavajući odnosi s drugim ljudima. Sfera međuljudskih odnosa još je uvijek kritična sfera ljudskog postojanja – na tom se polju vode glavne bitke jer upravo ono predstavlja temelj svim drugim ljudskim aspiracijama. Kakvi su naši odnosi, takvi će biti i naši ciljevi, karakter naše kreativnosti ili stupanj i karakter našeg zdravlja. Čovjek jest ogledalo vlastitih odnosa, a njegova ostvarenost, zdravlje i spiritualnost u direktnoj su vezi s njegovim odnosima, to jest s njegovom emocionalnom zrelošću. Upravo je čovjekova emocionalna nezrelost uzrokom većine osobnih, ali i globalnih problema, premda to čovjek ne primjećuje i ne doživljava uvijek takvim. No, temeljni proces osobnog razvoja uvijek se tiče raščišćavanja suptilnih posljedica koje na pojedinca ostavljaju njegovi odnosi. Čovjek svakako jest biće u potrazi za sobom, odnosno za izgubljenim aspektima vlastite osobnosti. Međutim, kako je čovjekova temeljna potreba ljubav, odnosno povezanost s bliskim osobama, tako se veći dio ljudskog identiteta gubi – paradoksalno - upravo zbog ljubavi, odnosno potrebe za kakvom takvom povezanošću. Bezuvjetna ljubav temelj je zdravoj povezanosti, ali uvjetovana obično od nas zahtijeva odustajanje od nekog esencijalnog dijela sebe (vlastite Duše) kako bismo ostali u odnosu, odnosno bili prihvaćeni od bliske osobe. Stoga će najveći dio potrage za izgubljenim aspektima naše osobnosti morati zahvatiti sferu međuljudskih odnosa i traumatskih iskustava doživljenih kroz takve odnose. Jednom kada posljedice traumatskih iskustava doživljenih kroz odnose s bliskim osobama budu rastvorene, a veći dio izgubljenih aspekata Duše vraćen, čovjek se može upustiti i u ponešto apstraktnije vode.

Tako jedno multidimenzionalno biće ima mogućnost osvijestiti i aspekt postojanja koji obično nazivamo „Sveopćim Duhom“, morem potencijalne energije oko sebe, te koristiti i takvu dimenziju vlastitog postojanja u praktične svrhe. Većina ljudi o ovome potencijalu, na žalost, ne zna ništa. Ne zna niti većina duhovno orijentiranih ljudi – oni su možda u stanju spoznati sebe, osjetiti nevidljive vibracije oko sebe i prepoznati čovjekove duhovne vodiče i zaštitnike kao bića višeg reda i stupnja svijesti od kojih je moguće učiti. I to je to – kontakt s „anđelima“ ili „uzašlim majstorima“ predstavlja vrhunac njihove spiritualnosti. No, što je s direktnim, neposrednim kontaktom s Duhom? Što je s apstraktnim teksturama jednog „zlatnog nadmentala“[7]? Što je s čuvenim „skokom u nagual“[8] ili mogućnosti da vlastitu svijest povežemo s paralelnim svjetovima o kojima toliko govore najveći fizičari današnjice[9]. Naime, i apstraktno ima svoju ulogu u svakodnevnom životu ljudskoga bića. Naravno da je neophodno povezati apstraktne svjetove s konkretnim svakodnevnim življenjem, odnosno da se na ovoj planeti sve verificira kroz konkretna postignuća, ali mnoga od njih direktno ovise o dubini kontakta s apstraktnim svijetom. Za razumijevanje takvih apstraktnih, duhovnih razina i sfera puno je učinila takozvana apstraktna umjetnost dvadesetog stoljeća – prvenstveno slikarstvo, ali i književnost i glazba. Apstraktne teksture modernog slikarstva prikazuju nešto, a ne ništa. Riječ je o svjetovima ideja, temeljnih energija ili prostora u nastajanju, rastavljenog na izvorne geometrijske oblike. Odvraćanje pozornosti od svakodnevnih zbivanja i zaustavljanje unutarnjeg dijaloga - stalnog protoka misli i emocija, a time i stjecanje odmaka od manifestiranog univerzuma omogućuje zanimljive unutarnje doživljaje, vodi nas u dodir s energetskim sferama i izvorima potencijala koji su nam do tada možda bili potpuno nezamislivi[10].

Na primjer, neke od osoba s kojima kontinuirano radim, mlađi dvadesetgodišnjaci, danas daju ovakve izjave – „Ja nikad nisam umoran, malo se izdvojim u Duh, odem u zlatni nadmental i začas se oporavim od bilo kakve iscrpljenosti!“ Molim? Obični klinci, koji su do jučer bili inhibirani, nesređeni studenti s gomilom osobnih problema, nakon jedva nekoliko godina laganog, ali kontinuiranog treninga kontaktiraju sa sferama „zlatnog nadmentala“ i oporavljaju se u kratko vrijeme od bilo kojeg oblika iscrpljenosti? Ili pronalaze u „nagualu“ snagu za donošenje (ispravnih) odluka te njihovo sprovođenje u djelo? Odnosno u dubokim sferama „srebrnog nadmentala“ crpe energiju koja neutralizira bakterijske infekcije? Ili ulaze u plave teksture Duha koje ih inspiriraju na kreativnu aktivnost i olakšavaju dolazak do originalne ideje? Da, ovdje kao da je riječ o nekom znanstveno-fantastičnom filmu, o školi za „mutante“, ali nije tako – riječ je samo o treningu koji omogućuje kontakt s punim ljudskim potencijalom. Svjestan kontakt s apstraktnim sferama „sveopćeg Duha“, koliko god bio teško dostižan, enorman je izvor pozitivne energije, motivacije i snage za najrazličitije oblike djelovanja. Stoga je mudro koristiti ovakve izvore, odnosno podvrgnuti se treningu koji omogućuje podizanje nivoa energije na razinu neophodnu za percipiranje takvih izvora, odnosno za pokretanje takvih izvora u svrhu ostvarenja praktičnih ciljeva. Jer, točka u kojoj se susreće naša osobna intencija s intencijom sveopćeg Duha, u potencijalnom i konkretnom smislu  jest najmoćnije sredstvo djelovanja koje uopće može postojati.  

I konačno, nekoliko riječi o multidimenzionalnom biću i njegovom odnosu prema osobnom i spiritualnom razvoju. Takvo biće pri ostvarenju vlastitih ciljeva koristi sva sredstva, a ne samo svjesni um, odnosno intelekt. Naime, većina ljudi misli da je duboke unutarnje probleme moguće riješiti razmišljanjem, korištenjem vlastite inteligencije, odnosno čak i vrlo dubokim promišljanjem („meditacijom“). Nije. Nije zato što uzroci problema ne leže u sferi svjesnog uma. Stoga je korištenje alata kojima se koristi svjesni um neučinkovito prilikom bavljenja nesvjesnim ili nadsvjesnim umom jer te dimenzije ljudskoga bića koriste sasvim drugačiji jezik, sasvim drugačije procese i sasvim drugačije ne-procese prilikom rješavanja problema, odnosno stjecanja duhovnog iskustva. Potrebno je stoga biti spreman na suočavanje s nepoznatim, odnosno staviti na stranu ono što znamo i otvoriti se prema novome, neočekivanom, spremiti se na svojevrstan „skok u ponor“, kud god nas takav skok odveo. Svjesni um je, naime, u stanju imenovati problem i kasnije sudjelovati u stabilizaciji rješenja, odnosno praktičnoj primjeni novonastale svijesti, ali nije ni od kakve koristi prilikom suočavanja s uzrocima. Da bi se radilo na uzrocima, potrebno je biti emocionalno otvoren, odnosno iskren prema sebi te je potrebno biti mentalno i duhovno otvoren, odnosno spreman na prihvaćanje svih informacija koje spontano isplivaju iz naše podsvijesti i nadsvijesti. Većina ljudi u početnoj fazi razvoja nema ovakvu sposobnost dovoljno razvijenu, ali to nije nikakvo čudo s obzirom na to u kakvoj civilizaciji živimo. Svejedno, ovakvu je sposobnost s vremenom moguće razviti, odnosno disciplinirati svjesni um kako se ne bi petljao u procese koji nisu pod njegovom nadležnošću.    

Ljudi s osobnim problemima koji traže pomoć profesionalnog terapeuta također često očekuju da ako njihov svjesni um nije u stanju izvući ih iz problema koji imaju, onda će to moći svjesni um terapeuta. Tako će „mudri“ terapeut valjda dati neki pametan „savjet“ i time dovesti do uklanjanja problema. Neće. To je zato što je riješiti problem – zdravstveni, emocionalni, mentalni ili spiritualni – moguće jedino ukoliko smo spremni učiti od problema, odnosno promijeniti se i transformirati vlastiti životni stil, ukoliko je neophodno.  To znači da terapeut jednostavno ne smije biti osoba koja rješava naš problem – takva osoba može svojim tehničkim znanjem pomoći, odnosno ubrzati njegovo rješavanje, ali ga ne može, čak i kad bi htjela, riješiti za nas. Multidimenzionalno biće svjesno je da je na ovu planetu došlo učiti određene lekcije i stoga ono preuzima odgovornost za vlastiti život, za vlastita stanja i probleme koje ima. Ono također zna da je unutarnje probleme neizmjerno lakše rješavati uz pomoć stručne osobe, koja je u stanju prihvatiti ga takvim kakvo jest, ali ne očekuje od izvanjskog svijeta rješenja ili odgovore – odgovori su u nama, samo što se ponekad treba potruditi da ih iskopamo, izvučemo na površinu. Stoga za ljudsko biće nema bolje vijesti – ono je kreator vlastitog života i samo je odgovorno za vlastitu “sudbinu“. A kad znamo kako stvari stoje, tada je lako pronaći izlaz iz bilo kojeg problema.

No, ne vjerujte ovome što govorim – provjerite sami! Ne čitajte samo članke ili knjige i ne gledajte YouTube do besvijesti – primite se konkretnog rada na sebi, odnosno primijenite praktično vlastitu životnu filozofiju. Internet je zanimljiv i zabavan, ali nema većeg ispunjenja od „surfanja“ po vlastitoj unutrašnjosti i otkrića ostvarenih vlastitim naporima. Jer, multidimenzionalno biće znade da je samo vlastitim djelima moguće promijeniti svijet oko sebe. Ono je također svjesno da vlastitoj djeci ostavlja svijet u nasljeđe i stoga aktivno sudjeluje u kreiranju svijeta takvog kakvog bi ga želio za sebe. Takvo biće u stanju je suprotstaviti se i ludostima ovog svijeta i reći „Ne!“ S obzirom da svijetom vlada manjina, nema potrebe za bilo kakvim revolucijama ili nasiljem – dovoljno je reći „ne“ glupostima u koje nas svjetski vođe guraju te raditi svjesno na stvaranju vlastite realnosti prema vlastitim, konstruktivnim mjerilima. I tada stvari mogu biti bitno drugačije. „Kraljevstvo nebesko je pri ruci“, govorio je naš prijatelj Jeshua, ali ljudi to ne vide. Ili ne žele vidjeti? Ja ga, na primjer, vidim, a glup sam kao i svi drugi. Samo što ga ja želim vidjeti. I želim se opredijeliti za njega, a ne za Velikog Brata. „You may say I'm a dreamer“, rekao bi naš prijatelj Lennon. I dodao – „But I'm not the only one!“

 

© Tomislav Budak, veljača 2007.


[1] Dio teksta pjesme „God Shiva“ američke soul glazbenice Me'shell N'degeocello s albuma „Peace Beyond Passion“, objavljenog 1997.

 

[2] Vidi knjige Zacharie Sitchina „Dvanaesti planet“ ili „Revizija postanka“.

 

[3] www.michaeltsarion.com

 

[4] Vidi knjigu Michaela Tsariona – „Atlantis, Alien Visitation and Genetic Manipulation“ koju je moguće skinuti kao e-knjigu s ove adrese - www.4shared.com/dir/884568/732a22e3/sharing.html ili pogledajte njegova predavanja na www.youtube.com ili video.google.com/  

 

[5]  Navedeni je pojam skovao Dr Leonard Horowitz, harvardski đak i jedan on velikih boraca protiv navedenog kartela. Više o Horowitzu na www.tetraherdon.com  

 

[6] Vidi članke doktora psihologije Douga Soderstroma na http://www.populistamerica.com/the_dumbing_down_of_the_american_mind

 

[7] Ovako je o određenom aspektu sveopćeg Duha govorio čuveni indijski mistik-znanstvenik Sri Aurobindo Ghose. 

 

[8] Vidi djela Carlosa Castanede.

 

[9] Vidi knjigu „Parallel Universes“, koju je napisao jedan od tvoraca teorije struna, fizičar Michio Kaku.